Pirotehnika je svake godine domišljatija a cilj joj je zarada i to preko najmlađe generacije, naše djece. Već smo čuli vijesti kako je petarda odnijela prstiće nekom djetetu. Unatoč upozorenjima policije proizvođaći čudesne pirotehnike dolaze do djece. Ova trgovina je unosna i nažalost, možemo računati da će još koje dijete ostati bez kojeg prsta.
Ali je na pomolu nova globalna opasnost koju donosi umjetna inteligencija. Koliko se s s njom može manipulirati? Djeca su se nekada radovala plišanim medvjedićima, lutkama koristeći samo svoju maštu, ali tehnološka industrija je odlučila da im mašta više nije dovoljna: novi val tvrtki oprema igračke naprednim chatbotovima i glasovnim asistentima, mijenjajući prirodu dječje igre i (očito) stvarajući kolosalni novi posao. Epicentar ove revolucije je Kina, gdje brojke otkrivaju vrtoglavu ekspanziju: prema izvješću Udruženja industrije igračaka Shenzhen i JD.com-a, sektor će do 2030. premašiti sto milijardi juana – oko četrnaest milijardi dolara, rastući brže od bilo koje druge grane potrošačke umjetne inteligencije. Ne govorimo o futurističkom scenariju, već o podacima koje je već prikupila baza podataka Qichamao, koja izvještava o preko tisuću i petsto tvrtki za umjetnu inteligenciju koje posluju u zemlji već u listopadu 2025. Ovaj procvat ukorijenjen je u specifičnom kulturnom kontekstu, oblikovanom desetljećima “strojevima za učenje” i elektroničkim rječnicima koji su od 1990-ih navikli kineske obitelji na ideju digitalnog medija za obrazovanje njihove djece. Što se krije u prodoru umjetne inteligecije u dječji svijet možemo samo naslutiti. Nekad smo gledali futirističke filmove u kojima inteligentni strojevi pobjeđuju čovjeka a to postaje stvarnost.
