Jučer i noćas palo je izuetno mnogo kiše i u gorskoj Hrvazskoj. Kad smo se jutros probudili dočekao nas je slab snijeg: zabijelili su samo krovovi kuća. Možemo reći da je ovo “stidljiva” zima. Kao da se ustručava pokazati svoju pravu ćud bar u gorskoj Hrvatskoj u ovo doba godine. Priželjkujemo pol metra snijega i kako “zabundani” šećemo po debelom snijegu koji škripi pod cipelama...
Jutros u Gospiću
Jedan imendan – Danas u našem domu mons. Marijan Ožura skromno slavi imendan. Okupili su se oko njega kolege, vrijedne naše “domarke” sestra Amalija, gđa Ana, s. Robertina i ekonom vlč. Nikolom. Uz čašicu otpjevali smo mu prigodničarsku pjesmu. On je time bio zadovoljan. Kako starijim ljudima ne treba puno: dosta je jedna gesta kao na pr. zagrljaj, lijepa riječ i to je mnogo. Sjećam se jedne starice iz Slunja: kad dođe njen sin iz Zagreba, stavi joj ruku na rame i kaže: “Mama, ne boj, ja sam tu”. Ta starica mi je priznala: “Tada osjetim da je sav svijet moj!” Djeca i unučad ne bi smjeli biti škrti u znakovima nježnosti prema starijim osobama. To će im se uračunati u pravednost!
S. Amalija i gđa Ana vode brigu o svećeničkom domu u Gospiću
Jedna ostavka – Od mnoštva vijesti zapala nam je za oko ostavka premijerke Novog Zelanda. Svoju ostavku ona je obrazložila riječima: “Imati tako privilegiranu ulogu s odgovornostima, uključujući i to da znate kad ste prava osoba za vođenje a kad niste. Dala sam sve od sebe da budem premijarka ali me to i puno koštalo…Ne mogu raditi ovaj posao ako nemam punu energiju i rezervu za izazove.” Tim riječima novozelandska premijerka Jacinda Ardern dala je ostavku i raspisala izbore za 14. listopada.
Obično mislimo da oni na “vlasti” plivaju u novcu, slavi, bogatstvu. Ali i oni su samo ljudi koji imaju svoje granice. Baka Mara znala je reći: “Sinko, nikom nije lako”. Ona je vidjela i ono što drugi ljudi ne žele vidjeti a to je tamna ili skrivena strana pogotovo javne službe. Kad je jedan otac bio kod sina svećenika u vrijeme progonstva začudio se kakav je njegov život. “On nije nikad ko čovjek ruča ni večera. Čim počne objed zazvoni telefon ili netko na vrata. Jeo je na stojeći…” Ideal ljudskog života dao je Isus Krist. On je bio “čovjek za druge”. Ne za sebe! On je i život dao za druge. Time se život zapravo bogati i oplemenjuje. Ako je onaj liječnik iz Pariza napustio velegrad sa svim dražima života u jednom velegradu i otišao u Afriku liječiti ljude od tropskih bolesti u afričkim zabitima te završio život u Africi, je li on lud? Odgovorite sami.