Večeras, 16. prosinca, uputili smo se u Slunj. Ugodan dan. Kad god prelazimo preko Ljubova naviru uspomene. Dobrom starom cestom od Korenice preko Plitvica, Selišta, Grabovca, Rakovice evo nas u Slunju. Vlč. Rajković me prati: popili smo kavu u Buku. Produžili smo do Nikišća točnije do restorana Mirjana. Ovaj ugostiteljski kompleks osim restorana, hotela, dvorane ima još niz sadržaja. Generacija studenata u ratu odabrala je ovaj ugostiteljski objekt za druženje i evociranje uspomena na dane otpora agresiji. Naime, naši studenti iz slunjskog kraja organizirali su se, izdavali su studentski list “Riječ slunjska” uz svoj redoviti studij u godinama agresije. Nakon vremenskog protoka napisana riječ ostaje svjedok vremena. Imaju pravo biti pnosni jer su gledali unaprijed. “Verba volant, scripta manent!”: riječi lete /i odlete u mrak/ ali napisano ostaje! Narod postaje povijesni narod kad svoju povijest piše, dokumentira, bilježi, kritički promišlja. Naši su studenti to shvatili i neke su stvari zabilježili…Nakon otpjevane nacionalne himne koju je otpjevao “Lovor” koji djeluje u sklopu KUD- a Slunj, program je otvorio Tomislav Katić, duša studentskih aktivnostui u teškim vremenima. Danas su to roditelji, zaposleni, aktivni u društvenom životu. Slijedila je prezentacija studentskih aktivnosti i izdavanja lista. Pomalo prorade emocije kad se vratimo u ondašnja vremena.
Obratila se gradonačelnica gđa Mirjana Puškarić koja sa simpatijama prati ovae aktivnosti. Obratio se i tadašnji župnik /sada u miru/ mons Mile Pecić koji je s narodom proveo godine progonstva i vratio se s narodoma na ruševine. U godinama ne samo progonstva svake je godine izdavao godišnjak koji je također svjedok vremena. Nakon službenog programa, obraćanja pojdinaca i čestitki. slijedilo je druženje uz glazbu i čašicu pića. Za glazbu su se brinule sestre Nina i Marina koje su rado viđene u ovakvim prigodama.
Ratno uredništvo lista danas
Slava tebi Slunju grade – na neki način himna ovog kraja
Snimak iz ratnih vremena