Danas je spomendan Prikazanja Blažene Djevice Marije u Hramu. Crkva ovaj dan slavi i posvećuje zajednicama posvećenog života. Ovaj spomendan ustanovio je Pio XII. 1953. godine kako bi se sjetio i podržao klauzurne redovnice i redovnike koji svakodnevno prinose svoje molitve za svijet i za Crkvu u tišini samostana. Lav XIV., na općoj audijenciji u srijedu, pozvao je da “konkretna solidarnost i učinkovita pomoć” “nikada ne izostanu” ovim sestrama i braći, čiji je tihi apostolat “nezamjenjiv”. Kontemplativni život je “poziv na prosvjetljavanje svijeta”, podsjeća nas Dikasterij za ustanove posvećenog života: u jednostavnosti klauzurnog života, ove zajednice “vidljivo predstavljaju cilj prema kojem cijela Crkva putuje” (Cor Orans, 159). Danšnji dan je prilika da se za njih molimo i da se obznani njihova skrivena, ali vitalna služba. Brojne biskupije nude trenutke molitve i susreta. Organiziraju se susreti i razmišljanja u nekim samostanima sa svjedočanstvima i euharistijskim klanjanjem. Prema najnovijim podacima, diljem svijeta postoji otprilike 34 000 klaustarskih /zatvorenih/ časnih sestara, raspoređenih u preko 3500 samostana. U Italiji ih ima otprilike 4500, sa značajnom prisutnošću franjevačkih, benediktinskih i karmelićanskih redova. Unatoč općem padu redovničkih zvanja, kontemplativna opcija ostaje stabilna i raste u nekim zemljama, posebno u Africi i Aziji. U Gospiću je odnedavno podignut samostan karmelićanki koji je duhovna oaza u ovom kraju. One su u svijetu aktivizma, jurnjave, pohlepe…jasni znak i putokaz da se čovjek u ovom vremenu rađa za život vječni. Jednostavna Isusova poruka: “Što vrijedi čovjeku da stekne sav svijet a izgubi dušu”,izgubi sebe u košmaru svakodnevnih trivijlnosti, pohlepe, bahatosti, bijega od Božje ljubavi…Otac će reći rasipnom sinu kad se pokajao i vratio k ocu: “Ovaj moj sin bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!” Ali, koliki će se vratiti k Ocu?
