Crkva ne slavi rođendane svetaca: ona slavi datum smrti svojih sinova i kćeri kao rođendan za nebo. Ipak dvije su iznimke: rođendan Djevice Marije koji se slavi 8. rujna i današnji rođendan Ivana Krstitelja. Važni su razlozi za slavlje njihovih rođendana. Marija prihvaća Božji plan da bude Majka Spasitelja a Ivan ga predstavlja. On najavljuje posljednja vremena: Bog čini zadnje što može, izgovara zadnju Riječ: postaje čovjek! Ivan ga predstavlja riječima: “Evo Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta” Mi to molimo u Vjerovanju: utjeloviio se. Ivan Krstitelj je imao ulogu da kao zadnji prorok prstom pokaže: Krista Spasitelja i da se povuče. On će završiti mučeničkom smrću. Isus će za njega reći da nema većeg rođena od žene.
Ivan je rođen u mjestu Ain Karim, u blizini Jeruzalema. Otac mu je bio hramski svećenik Zaharija, a majka Elizabeta, rođakinja Blažene Djevice Marije. Roditelji mu dugo nisu mogli imati djece. Jednom prilikom se njegovom ocu Zahariji, dok je služio u hramu, ukazao anđeo i navijestio mu da će dobiti sina. Zaharija nije povjerovao anđelu pa je zbog toga ostao nijem. Elizabeta je doista začela, a u pohod joj je došla Blažena Djevica Marija. Elizabeta ju je prva pozdravila sa “Zdravo, Marijo”, a Marija je tom prilikom izrekla svoj Veliča. Po rođenju djeteta, kada su mu trebali nadjenuti ime, htjedoše ga nazvati po ocu ali se njegova majka usprotivila i nadjenula mu ime Ivan. Kao mladić, Ivan odlazi u judejsku pustinju i tamo provodi asketski život, oblačeći se u devinu dlaku i hraneći se skakavcima i divljim medom. Propovijeda obraćenje i krsti na Jordanu, naviještajući dolazak Kraljevstva nebeskog. Na Jordanu je krstio i Isusa, a tom se prilikom objavilo i cijelo Presveto Trojstvo. Pretpostavlja se da su neki od apostola prvo bili Ivanovi učenici. Došao je u sukob s Herodom, koji se oženio ženom svoga brata Herodijadom koja je zatražila njegovu glavu na pladnju..
Danas ove crkve slave sv. Ivana kao zaštitnika: Aleksinica, Donji Kosinj, Lipice, Prizna, Švica, Tounj, u Smoljancu je drvena kapela sv. Ivana Krstitelja.
Kapela Ivana Krstitelja u Smoljancu /Plitvice/ jedinstveni je primjerak drvene lokalne arhitekture /na naslovnici se bolje vidi/
KOMEMORACIJA U ŠAJFAROVU GAJU – U srijedu 19. lipnja održana je komemoracija za žrtve u Šajfarovu Gaju, župa Lađevac. Da se podsjetimo: na današnji dan 19. lipnja 1944, godine počinjen je zločin u Šajfarovom Gaju koji je duboko utisnut u kolektivno pamćenje naroda ne samo slunjskog kraja. Nakon što je u jednom okršaju poginulo više partizana slijedila je stravična osveta nad nedužnim mještanima, civilima. Za osvetu pokupili su mještane sela Furjana, Salopek Luku, Barić sela, njih 200. Mitraljezi su već bili uprti u nedužne ljude i trebalo je početi strijeljanje. U međuvremenu dojahao je na bijelom konju partizanski kurir iz Budačkog gdje je bio štab s naredbom da je dosta 50 ljudi za strijeljanje. Odvojeno je 50 mještana za strijeljanje bez suda i obrane. Jedna žena, imenom Franciska Barić, pokušavala je spasiti svoga muža. Nije se htjela odvojiti od njega pa su i nju strijeljali 19. lipnja 1944. Tako ih je streljano 51. Pokopani su u masovnu grobnicu. Mještani nisu smjeli dolaziti i upaliti svijeću za svoje mile i drage. Rodbina je pokušala nakon protoka vremena staviti ogradu oko masovne grobnice ali su je morali rušiti po nalogu komiteta. Tek nakon dolaska demokracije i nakon oslobođenja okupiranog kraja 1995. mogli su ovu masovnu grobnicu obilježiti, staviti spomenik i pomoliti se za ubijene. O ovoj su tragediji pisali partizanski “povjesničari” trudeći se naknadno ovom zločinu dati “pravno” obrazloženje. Argumenti su im nikakvi. Jednostavno, radi se o zločinu nad nevinim ljudima bez ikakvog suda i mogućnosti obrane.
50. godina svećeništva mons. Pere Zebe u Bijelom Brdu – Umirovljeni svećenik Riječke nadbiskupije mons. Pero Zeba /brat vlč. Stipe Zebe/ proslavio je u nedjelju 23. lipnja zlatnu misu (50. godina svećeništva) pod geslom „Gospodin je moja snaga, Gospodin je moja pjesma“ u rodnoj Župi Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Bijelom Brdu u Bosanskoj Posavini, u kojoj kao povratnik živi od 2018. godine. Inače je svećenik u mirovini.
Večeras odlučujuća utakmica Hrvatska – Italija – Večeras se odigrava odlučujuća utamica na EURO 24 između reprezentacije Italije i naših vatrenih. Staro i mlado bit će uz ekrane ali će naši vatreni imati podršku i brojnih navijača u Njemačkoj. Naši momci mogu pobijediti, hoće pobjediti i preostaje nam navijanje i radovanje pobjedi.
Uz dan antifašizma – Oronuli antifašisti još uvijek slave dan antifašizma, ističu povijesnu zaslugu u slamanju fašizma. Fašizam je zlo koje je poharalo Europu pa i velik dio svijeta. Ipak, pobjeda nad fašizmom ne može izbrisati sramotnu ljagu koju su ostavili. Kad svladaš krokodila, ne smiješ ti sam postati krokodil! Tako kaže jedna mudra uzrečica. Upravo se to dogodilo: svladavajući krokodila postali su još krvoločniji krokodili. Sjetimo se masovnih likvidacija u Sovjetskom Savezu a onda i kod nas. Likvidacije su vršene bez suda i istrage. Najsramotniji je dan ustanka u Hrvatskoj! Tog su dana partizani-četnici čitavo selo Ivezića odveli i bacili u Dabinu jamu. To slave kao dan ustanka u Hrvatskoj. Koliko takvih masovnih likvidacija u ratu a osobito nakon završetka rata! Sjetimo se Golog otoka koji je bio mučilište kakvo nije imao ni nacistički režim. Povijest je učiteljica života. Možemo li naučiti iz povijesti i napraviti otklon od svakog režima koji se pretvorio u krokodila!