Na 12. nedjelju 23. lipnja imao sam zadovoljstvo slaviti nedjeljne mise u Cvitoviću i Cetingradu. Polazak iz Gospića već u 6 sati. Ugodno ljetno jutro iako dan najavljuje vrućinu. Preko Ljubova evo nas u Korenici. Mjesto još pospano ali dobra lička magistrala uvijek je puna automobila u oba smjera. Kroz Plitvice samo projurim i evo nas na koranskom mostu. Nižu se sela i naselja do Slunja. Malo zastanem negdje zbog odmora. Prolazimo kroz Slunj koji se budi. Evo nas pred crkvom u Cvitoviću. Crkva na brežuljku odakle puca pogled na širu okolicu. Vidi se Plješivica, Slunj…Misa u 9 sati. Većina ljudi dođe automobilima do crkve. Narod vrlo lijepo pjeva, njeguje pučko pjevanje koja nas dira. Ne trebamo se bojati iako izgleda da Isus spava. “Zašto se bojite malovjerni?” ukor je Isusov svim generacijama. Vjerom pobjeđujemo svaku silu i ulazimo u Božju svemoć. Moram se rastati s ovim dragim ljudima i nastaviti put do Cetingrada, župi na samoj granici s BiH. Ovjde je najveća crkva u ovom kraju a to govori da je ovo bila velika župa. Odselio se velik broj obitelji u Australiju, Kanadu , Ameriku. Kad bi se svi vratili ova bi crkva vrvjela od ljudi. Ipak, ova zajednica prenosi vjeru i živi od vjere. Sve prolazi a što ostaje? Naša vjera kojom ulazimo u Božje kraljevstvo…Nakon mise kratak razgovor pred crkvom. Mnogi pitaju za župnika Marijana u mirovini. U obližnjem kafiću i ovaj smo put popili pivu. Zastao malo u Vagancu. Dan za pamćenje. Povratak u Gospić u večernjim satima.
U Cvitoviću
U Cetingradu
U Cetingradu