Pred nama su veliki ljetni praznici. Dani su sve topliji i vrelo toplo ljeto je tu blizu. Posebno su radosna djeca jer završava jedna školska godina i pred njima su dugi ljetni praznici. Istinsku radost odmora možemo doživjeti onda kad smo se umorili radom. Mnogi će sa sjevera pohrliti na obale Sredozemlja da se odmore na toplom moru. Moramo biti spremni na gužve na cestama, strpljivo čekanje u kolonama…Sve to ima svoje draži. Ljeto će proći i opet ćemo se vratiti našoj svakodnevnici…Dojam je da ljeto posvećujemo tijelu a zapostavljamo duh. Dobro se malo zadržati na tjelesnoj dimenziji. Prihvaćamo naše tijelo jer ono je “naše”. Tijelo je vidljivi dio onoga što nosimo u sebi. Zahvaljujemo Bogu za svoju tjelesnost. Zdravo tijelo, otporno na bolesti. Ali ne ostajemo samo na tijelu. Sveti Pavao kaže da je naše tijelo “hram Duha Svetoga”. Čudesna sila Božja, Duh Sveti, prožima naše tijelo i djeluje preko nas. Isus će, nakon ozdravljenja bolesnog reći: “Neka ti bude po tvojoj vjeri!” Vjera ima tu moć da djeluje upravo onda kad istinski povjerujemo! Drugim riječima, mi smo i na praznicima ne samo tjelesna bića nego i tada u svom tijelu nosimo “snagu odozgor”.
Mnoge škole proslave misom zahvalnicom kraj školske godine. Nastavnici, zajedno s djecom zahvale za dar vremena, dar jedne godine. Zahvalnost je najljepše što čovjek može dati Bogu i bližnjemu. Dodajmo da su katoličke osnovne škole zahvalile za nastanu godinu. Tako su na kraju nastavne godine slavljene mise u katoličkim školama u Zagrebu, Sisku, Požegi, Slavonskom Brodu i Osijeku.
