Stupili smo u mjesec prosinac, zadnji mjesec u godini.Vrijeme je dar i zahvalni smo za svaki dan. Došašće je vrijeme u iščekivanju Božjeg svijeta. Zapravo čitav je naš život išćekivanje novosti. Mudri Pascal rekao je: “Gospodin će biti u agoniji do svršetka svijeta a njegovi će učenici uvijek spavari!” Radi se o Krostovoj smrtnoj borbi u vrtu Getsemani kad se znojio krvavim znojem uoči raspeća. Učenici su zaspali od umora. Istina, mi se u Došašću pripremamo na njegov tjeledni dolazak: postao je čovjek radi nas i radi našega spasenja, da nas ljude povede u božanske visine. Čovjek može ostati ravnodušan ili se predati “pospanosti”. Pokušajmo u Došašću učiniti makar mali pomak. Pridružimo se zornicama, pogledajmo oko sebe one koji su potrebiti naše riječi, podrške a možda i materijalne pomoći. Naoko, učinjema mala sitnica zapravo je promjena ovoga svijeta…
Danas je tjedni sajam u Slunju. Ugodno je prošetati i susresti poznate ljude. Ali, danas će čitava nacija biti prikovana uz male ekrane: odlučujuća nogometna utakmica naše reprezentacije protiv Belgije. Dirljiva je bila scena – nakon što je Iran izgubio od SAD – kako Amerikanac tješi iranskog nogometaša koji plače od tuge. Ipak, nogomet je samo igra, najvažnija sporedna stvar na svijetu.
