Još nam je u svježeme sjećanju jučerašnja Cvjetna nedjelja. Koliko je vjernika sudjelovalo u procesiji samo u Hrvatskoj? Male i velike župe, gradske i seoske, bile su svojevrsna ispovijed vjere u Kristovu smrt i uskrsnuće. Poput Petra mnogi su rekli u dubini svoje duše: “Kud ćemo od tebe, dragi Isuse, kad ti imaš Riječi života vječnoga?!” Svaka čast političarima i njihovom naporu da stvore uvjete ugodnog života u miru i solidarnosti, ali njihovi su planovi kratkovidni. Kad se čovjek obogati, rješi sve egzistencijalne probleme, onda se tek postavljaju teška pitanja: može me danas pogoditi teška bolest, prometna nesreće, gubitak drage osobe…”Luđače, čije će to biti što si stekao?” Isus je put, istina i život! Ljubio nas je do smrti u sramoti križa! Smrt je pobjedio ljubavlju koja stvara novo. Ako uveli maslačak ili bilo koji cvijet uvene, ostavlja iza sebe sjemenku. U njoj je tajna života koja čeka svoj trenutak da iznikne i pjeva svoju pjesmu stvoritelju! Tako je s poljskom travom a što tek sa čovjekom koji je miljenik Božji! Krist je žrtvom ljubavi omogućio svakomu da bude dionik života vječnoga. “Tvojim se vjernima život mijenja ali ne oduzima!” Vjerom se predajemo u Božje ruke. To su vjernici potvrdili u jučerašnjim procesijama. Ali i danas postoje nasljednici Jude koji vjerju samo u novac, moć i slavu. Nalikuju onom bogatašu koji je zgrnuo silne dolare. Kad je obolio od raka stavljao je dolare na bolesno mjesto da ga dolari ozdrave! “Luđače, čije će to biti?” – čuo je glas. Najljepše što možemo reći jesu Isusove riječi na križu: “Oče. u ruke tvoje predajem duh svoj”. Blago nama jer su naša imena zapisana na nebu: mi smo u Božjim rukama!
U Gospiću je procesija formirana kod kapele sv. Ivana te je kroz centar Gospića došla u katedralu. Misu i obrede predvodio je biskupijski kancelar mons. Mišel Grgurić
Na misama u ovom Velikom tjednu čitamo birane odlomke uoči Kristove muke. Susrećemo ljudsku sljepoću srca, ali i vjeru koja otvara nove vidike.
