Bili smo u Baškim Oštarijama

24 ožu

Rado sam prihvatio zamolbu da u Baškim Oštarijama slavim Cvjetnicu s narodom. Snijeg je zabijelio ali sunce ga je već otopilo: ostao je samo u hladovini. Recimo da je najljepša cesta u Hrvatskoj /a to znači i na svijetu/ ona koja iz Gospića vodi prema Karlobagu! Nisam pretjerao. Ova cesta vodi preko čarobnog Velebita koji je veleban u svim godišnjim dobima. Nakon Brušana s crkvom opet penjanje kroz velebitsku čaroliju i evo nas u Baškim Oštarijama. Brda su mala našminkana snijegom ali je toplo, sunčano…Okupila se mala zajednica pred crkvom s grančicama. Blagoslov grančica a onda u kratkoj procesiji do dvorane u kojoj zimi slavimo misu /crkva je u popravku/. Ekipa čitača preuzela je svoje uloge u čitanju Muke. U sjeni Kristove patnje isprepliće se ljudska sljepoća, izdaja, manipulacije, grubost ali i zastaje dah…Krist nije dobar, on je sama dobrota, Krist nije istinit ona je sama istina, ljubav. U njegovoj patnji zrcali se ljubav koja je jača od zla, koja je  jača od smrti…Narod je s dužnim poštovanjem i emocijama slušao izvješće. “Kud možemo od tebe, Gospodine Isuse, kad ti imaš riječ života, kad nas oslobađaš od okova nečastivog i uvodiš u život vječni!

Nakon mise malo smo se zadržali u župnom stanu. Stigao je preč. Nikola Turkalj koji svake godine na današnji dan vodi “velebitski” križni put. Treba se naoružati hrabrošu, zapravo imati motivaciju. Sunčani je dan, toplo je, pa je idealno prošetati dijelom Velebita.

Blagoslov grančica

Maslinove su grančice zakon /u nekim krajevima drenak/

Grupa čitača Muke

Narod je sudjelovao umom i srcem

 

Vožnja ovom cestom odmara

P.s. Fotografije snimili Mateo i Matej