Ako je smrt sigurna, način suočavanja s njom stvar je nas živih. Slijedeći svoje strahove više nego vjerske smjernice, skrivamo smrt u bolnicama, grobljima i mjestima koja su izvan naseljenih mjesta. Govori se danas o “zabranjenoj smrti”: hospitaliziranoj, skrivenoj. Živi određuju što se smije a što ne smije činiti na groblju i o tome imaju različite stavove. Ovih dana naša će groblja biti masovno posjećena. Ljudi će svijećom ili lampionima počastiti dragu osobu. Izgleda da naš odnos prema dragim osobama koje su preminule traži neki materijalni znak. U večernjim satima na blagdan Sviju Svetih naša groblja ostavljaju dojam čarobne igre svjtla i tame. Nažalost, neki će ostati samo na onoj izvanjskoj počasti pokojnima. Za vrijeme sovjetskog režima u Mađarskoj pogreb su pokušali pretvorili u spektakl: govori, glazba, vijenci. Sve je promišljeno i organizirano kao spektakl. Međutim, jedan stariji svećenik na sprovodu bi pročitao odlomak iz evanđelja o Lazarovu uskrsnuću. Ova poruka baca u smeće sve cvijeće, vjence i čini smješnima parade i govore o prošlosti. “Uskrsnut će tvoj brat!” – kad čuju ove riječi u svakome ustreperi nada. Veliki Tolstoj bio je i ateist, nihilist ali kad se susreo s Kristom u evanđelju, njegovim uskrsnućem, sve se promijenilo u njegovu životu kaže ovaj književnik. Zadnju riječ nema smrt nego uskrsnuće “tijela i život vječni”. Vjerom već sada ulazimo u Božji svijet, svijet drugih dimenzija. Raskošni spomenici na groblju ne moraju uvijek biti znak vjere. Prije je to pokazivanje moći. Zato, dok budemo obilazili grobove u kojima su zemni ostaci naših milih i dragih, najljepši je dar njima usrdna molitva i ustrajnost na putu vjere. Ne zaboravimo da i oni priželjkuju da se u ovom vremenu koje nam stoji na raspolaganju “rodimo” za život vječni.
Pronađeni posmrtni ostaci Jean-Michela Nicoliera – Prema neslužbenim informacijama napokon su pronađeni posmrtni ostaci francuskog dragovoljca Domovinskog rata, Jean-Michela Nicoliera, ubijenog u pokolju na Ovčari. Ovaj mladić došao je iz Francuske i stavio svoj život na kocku u otporu srpskoj agresiji. Nitko nema veće ljubavi nego dati svoj život za drugoga! To je ovaj mladić učinio bez kalkulacija. Kanibalska pjesma srpskih agresora obišla je čitav svijet: “Slobodane šalji nam salate bit će mesa klat ćemo Hrvate” Ovaj mladić je učinio najviše što je mogao: “Nema veće ljubavi od ove: dati svoj život za druge”.