Na prvu nedjelju došašća počinje liturgijska godina u kojoj slavimo otajstva našega spasenja. Pruža nam se mogućnost rasta u vjeri, ljubavi i nadi. Došašće nam doziva temeljnu istinu da je Sin Božj, Krist Gospodin došao na zemlju prije 2000 godina te da je izvršio plan čovjekovog spasenja svojom smrću i uskrsnućem. Postao je čovjek kao i mi! Obraćenje srca je čovjekov odgovor. Isus će ponovno doći da stavi točku na ovakvu ljudsku povijest, Vrijeme koje nam je darovano milosni je Božji dar u kojem se rađamo za vječnost. Vrijeme je neponovljivo pa zato shvaćamo ozbiljno i odgovorno svaki dan. Vjera koja odoljeva svim kušnjama i zamkama snaga je koja pobjeđuje ovaj prolazni svijet. Vjera nije skup nekih propisa ili nekih običaja nego životni odgovor na Božju ljubav. To izričemo u misnom pokliču: “Tvoju smrt Gospodine naviještamo, tvoje Uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo!” Finale ljudske povijesti je “novo nebo i nova zemlja”.
Ljepotu, dubinu i širinu Došašća i Božića pokušavali su “opoganiti” u prošlosti i danas. Danas mediji imaju gobalnu dimenziju pa su Došaće i Božić izloženi neviđenoj komercijalizaciji. Zamislimo umjetnički izrezbaren i pozlaćen okvir ali bez slike! Tako izgleda komercijalizacija adventa i Božića. Na sudnji dan mnogi će reći: slavili smo došašće i božić na našim trgovima, kupovali smo darove, slušali smo glazbu, putovali smo u druge gradove vidjeti njihov advent na trgovima…Isus će odgovoriti: “Ne poznajem vas!” Naš Advent na trgovima ima smisla samo ako izvire iz naše vjere, iz našeg susreta s Kristom u euharistijsmom slavlju po našim crkvama.
Tvoju smrt Gospodine naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo!