Peta uskrsna: u kući Oca nebeskog ima mnogo stanova – U Brušanima i Baškim Oštarijama

7 svi

Jedan je dječak u dvorištu htio pomaknuti neki veliki kamen, veći od njega. Upotrijebio je svu svoju snagu, naprezao se čitav sat ali nije išlo. Kamen se nije ni pomaknuo. Onda je uzeo krampu pa pokušao njome. Nije išlo. Zatim je uzeo polugu, podmetnuo drugi kamen, pa preko njega htio pomaknuti veliki kamen, ali sve je bilo bezuspješno. Kad je otac vidio što sin radi, dođe i upita ga: „Sine, što to radiš!“ „Hoću pomaknuti ovaj veliki kamen, ali ne mogu, pretežak je!“ „Pa, jesi li sve učinio što si mogao“, upita otac. „Jesam sve, ali nikako ne ide“, reče dječak. „Jesi li siguran da si sve učinio“, ponovo upita otac. „Jesam, tata, pokušao sam najprije krampom, pa onda polugom, ali ne ide, pa ne ide“. „Sine, nisi sve učinio“, reče otac. „A što to nisam još učinio“, upita sin. „Sine, nisi zamolio mene da ti pomognem“, odgovori otac. Zatim priđe kamenu i njih ga obojica pomakoše kako je trebalo. Sin se zadovoljno smiješio, čudio se kako nije došao na ideju zovnuti tatu da mu pomogne. Mi se nalazimo pred nerješivim životnim problemima:  bolest, strsni posao, strah pred sutrašnjicom, nenadana smrt drage osobe…

Vjerujte u Boga i u mene vjerujte – poručuje Isus takvima. Vjera je predanje u Božju svemoć. Nije to poniženje za dječaka ako je zatražio pomoć oca u onome što on ne može, zašto nema snage! Neki ljudi zgrću sebi blago na zemlji: novac, bogatstvo, moć…Isus jednostavno i svakomu razumljivo kaže: U kući Oca mojega ima mnogo stanova! Naša vjera nije bijeg iz ovoga svijeta nego u ovom životu u vremenu rađamo se za vječnost, za život vječni. Mi smo samo upravitelji dobara, dijelimo ih jedni s drugima jer ništa ne možemo ponijeti sa sobom od materijalnih stvari. Uzalud je naš trud i napor bez uskrsnuća i života vječnoga. Naša braća ljudi su prilika da dijeleći s njima prostor, vrijeme, materijalne stvari, radosti i tuge, zaslužimo život vječni. Isus je put, istina i život. Ako ne znamo što učiniti u danom trenutku onda se upitajmo: što bi Isus učinio na mom mjestu? On je “poslušan do smrti na križu” sebe dao za druge. To je put u život vječni…Onaj mladić u Beogradu koji je ubio vršnjake i nanio bol obiteljima mogao se odlučiti za Kristov put: živjeti i žrtvovati se za druge! Tako istinski radtemo i živimo već sada vječnost—

Najljepši trenuci našeg zemaljskog putovanja su trenuci na gozbi ljubavi, nedjeljnoj misi

Danas smo slavili misu u 11 sati u Brušanima a u 16 sati u Baškim Oštarijama

U 11 sati počela je misa u Brušanima, u župnoj crkvi. Okupljena obitelj: sve generacije! Ovaj narod  u iskrenosti srca zahvaljuje Bogu i moli snagu za hod preko zapreka i kroz kušnje. Evanđelje nije ljudska mudrost nego Riječ Božja: nije dijete manje vrijedno ako traži pomoć roditelja u teškoćama koje ne može samo riješiti. Djeca Božja računaju na pomoć Božju u nošenju križa života. Narod je lijepo pjevao: ova pjesma i molitva u  iskrenosti srca najljepše je od svega u zemaljskom putovanju….Nakon mise posjetili smo grob nedavno preminule Katarine Naglić i pomolili se na grobu. Obitelj je pozvala susjede i prijatelje na okrepu u njihov lijepi dom. Okruženi velebnim brdima Velebita osjećamo se zaštićeni, kao u zagrljaju diva. Od delicija i jestvina posebno je prijao gulaš koji je pripremio meštar Martin. Razgovor s ovim dragin narodom koji pamti ali koji i živi od Nade u pobjedu života i ljubavi, uvijek je obogaćenje. Pri odlasku čovjek opet zaželi biti s ovim ljudima u divnom prijateljstvu…

Prije mise: lopta se dokotrljala do crkve!

U crkvi u Brušanima danas u 11 sati

Kod obitelji Naglić u Brušanima

Nisi bio danas na misi?

U Baškim Oštarijama  – U 16 sati u Baškim Oštarijama. Misa još u dvorani. Misna slavlja s mnoštvom naroda su istina velebna ali i male zajednice imaju svoju ljepotu i čar. U manjim zajednicama vlada obiteljska atmosfera. To smo danas doživjeli u Baškim Oštarijama. Nakon mise kavica s dobrim ljudima….

U Baškim Oštarijama danas u 16 sati

Cesta prema Baškim Oštarijama i Karlobagu pruža neponovljive prizore