Danas papa Franjo posjećuje islamsku zemlju Bahrein. Posjetit će gradove Manama i Awali. Sudjelovat će u dijalogu Istoka i Zapada koji utire put miroljubivom rješenju napetosti među narodima, civilizacijama i kulturama. Slavit će misu na nacionalnom stadionu te će susresti mlade u školi Presvetog Srca. Bahrein je zemlja s muslimanskom većinom ali katolici su značajna manjina: ima ih oko 100.000.
Rana koja krvari je rat u Ukrajini: ovdje kršćanske zemlje vode surovi rat. Doduše, radi se o agresiji i obrani ali najbolji put je suradnja, razgovori. Gubitnici su i Ukrajina ali i Rusija. Opet će morati živjeti jedni uz druge. Jedna priča kaže da su dvojica braće – nakon očeve smrti – podijelili imanje po polovici kako zakon propisuje. Stariji brat je oženjen i ima petero djece. Mlađi brata je samac. Mlađi brat je ovako razmišljao: jednak smo dio imanja dobili a moj brat ima sedmeročlanu obitelj a ja sam sam. To nije dobro. Odlučio je sa svoga dijela imanja požnjevenu pšenicu u snopovima po noći prevoziti na bratovu njivu jer njemu više treba, ima veliku obitelj. Stariji brat je razmišljao: ja sam bogat: imam dragu ženu i petero zlatne djece a moj brat je samac. Nek barem moj brat ima žita pa je po noći prevozio snopove žita na njivu mlađeg brata. To je trajalo noćima dok se nisu jedne noći susreli u razmjeni dobara. Zagrlili su se i izljubili!. A mogli su se svađati oko međe, paliti žito jedan drugome…Oni su odabrali put suradnje, podjele dobara ne po principu pravde nego po principu ljubavi…
Papin put na “periferiju” poruka je i samoj crkvi. U našoj domovii, u našim gradovima i naseljima, postoje “marginalne” grupe i mariginalci. Isus je prvenstveno odlazio na periferiju, “među carinike i grješnike”. Zbog toga su ga osuđivali i gledali na njega kao prijatelja “grešnika”. Ali Isus se nije solidarizirao sa “grijehom” nego s ljudima ranjenima: njih je želio osloboditi i uputiti u kraljesvo Božje, otvoriti im perspektivu vječnosti.
Žuto lišće će otpasti, mrazevi i snijeg će okovati grane ovih stabala, debeli snijeg prekriti zemlju, ali u tami zemlje, u žilama, bit će sačuvano proljeće, grane će opet prolistati, procvjetati…Ako se za poljsku “travu” Bog tako brine kako neće za čovjeka? Kristova smrt i uskrsnuće jamstvo je da će i naši grobovi postati proljeće novoga života
