Nevrijeme koje je poharalo Čazmu ostavilo je pustoš iza sebe. Porušena stabla, poplave, oštećeni krovovi…Mještani su prestrašeni i očekuju solidarnost ne samo vlade nego i sugrađana. Ne znamo kad se može dogoditi slično nama…Nevrijeme je zahvatilo i središnju Italiju: u regiji Marche poplave su nosile sve pred sobom. Do sada je pronađeno sedmero mrtvih. A palo je 420 milimetara kiše u dva sata. Opasnost od nabujalih voda i dalje prijeti u središnjoj Italiji.
Ovo nisu zadnje katastrofe i žrtve. Sjetimo se žrtve vatrogsaca na Kornatima, žrtava u Ukrajini…Ako želimo biti iskreni samima sebi morat ćemo priznati da mi svi nosimo u sebi “nevolju veliku”. Ta nevolja prati i čovječanstvo od početka. Čovjek je jednostavno “smrtno ranjen” i s tim živi. Čovjek je u Božjem planu stvoren za život a ne smrt. Ali je istočnim grijehom upao u zamku smrti iz koje se sam ne može izvući. Jedino je Krist mogao svojom smrću pobijediti smrt i vratiti čovjeka u “izgubljeni raj”. Najradosnije riječi koje su izgovorene na našoj planeti jesu Kristove riječi: “Ja sam uskrsnuće i život: Tko vjeruje u mene, živjet će ako i umre” (Iv 11.25). To je razlog našeg optimizma i solidarnosti u nevoljama.
Danas su se nad Gospićem nadvijali bijeli a poneki i tamni oblak
Na prijelazu Baške Oštarije prema Karlobagu