Jučer su u našim crkvama slavljene mise. Negdje su crkve velike i u njima su generacije ostavile umjetnička djela a neke su skromne i imaju samo krov nad glavom zbog sunca i kiše. Negdje se okupljaju velike zajednice a negdje male. U medijima novnari rabe izraz “obilježevanje”, Tako se “obilježava” Velika Gospa i ostali blagdani. Međutim mi ne rabimo taj izraz “obilježavanje” za misno slavlje na blagdane i nedjelje. Svaka misa je neponovljivi događaj i mi slavimo euharistiju a ne “obilježavamo”. Euharistija je posadašnjenje Kristove žrtve ljubavi u konkretnom vremenu i prostoru i s konkretnim ljudima. To je onda neponovljivi događaj. Ovo je potrebno ponavljati jer mediji polaze od onog površinskog a ne ulaze u bit slavlja. Kolikogod se trudimo da opišemo neko misno slavlje to je nemoguće jer se radi o događaju koji se može doživjeti umom i srcem. Dobro je informirati i širu javnost o misnim slavljima kao poticaj da se i drugi pridruže i dožive gozbu ljubavi kao neponovljivi događaj. Ovdje nije bitna crkva kao građevina. U crkvi koja je izgrađena od pruća i trske negdje u Africi vjernici mogu dožovjeti Božju ljubav intenzivnije nego u nekoj srednjovjekovnoj katedrali.
U ljetnim mjeecima vrše se personalne promjene u našim biskupijama pa tako i u našoj Gospićko-senjskoj. Jučer su se oprostili od svojih župskih zajednica župnici diljem Hrvatske i preuzeli pastoralnu brigu o novim zajednicama. Tako su se jučer oprostili preč. Nikola Turkalj od župa Trnovac i Smiljan a preuzet će sužupničku služnu u Ličkom Osiku i Širokoj Kuli. Njegove dosadašnje župe preuzimaju oci karmelićani iz Gospića.
Jučer se oprostio od župa Sinac, Ramljene i Čanak vlč Anrija Kekić. Župa Sinac ostaje bez svoga župnika a brigu o župama Sinac, Ramljane i Čanak vodit će svećenička ekipa iz Otočcu na čelu sa vlč. Goranom Antunovićem. Dobri velečasni Andrija ide na Udbinu kao sužupnik. Ali zato župa Rakovica, koja je bila bez župnika od odlaska vlč. Andrije Kekića, sada dobiva stalnog župnika. Moramo biti realni i priznati da je manje svećeničkih zvanja ali i manje je stanovnika u našim župama. Neki župljani ističu svoje pravo: imali smo do sada stalno župnika kako nam se sad oduzima? Ali, kolki je bio broj ljudi u nekim župama prije 50 godina a koliki je danas? Ako u nekoj župi ima jedno ili dva krštenja godišnje a dvadesetak umrlih, onda ta župa de fakto postaje kapelanija. Crkveno-pravno ona je i dalje župa ali de fakto ona postaje područna crkva odnosno “kapelanija”.
Vlč. Andrija Kekić