Zbunjuje nas nasilje i oblici nasilja u ljudskom društvu. Još je Aristotel primjetio da se svatko može naljutiti ali zrela osoba to čini na pravi način. Zašto se čovjek ponaša nasilno i nekontrolirano izražava svoj bijes? Odmah moramo primjetiti da to čine afektivno nezrele osobe. Može se dogoditi da osobe koje su bile zlostavljane usvoje obrazac ponašanja svoga zlostavljača. Naime, ovakvi svoju potisnutu bol zbog nanesene nepravde mogu primjeniti na onima koji nisu krivi. Neki agresijom liječe svoje sadističke nagone. Mogli bismo navesti toliko primjera iz života. Ipak, obitelj bi trebala biti prva i temeljna škola. Primjetit ćemo da nekima nedostaje obiteljski odgoj. U obitelji učimo biti različiti ali unatoč različitosti ostajemo u ljubavi. Volimo se kao različiti. Ponekad roditelji žele djecu zadržati za sebe ne vodeći računa da su oni neponovljive osobe koje imaju svoju “putanju”. U želji da ih zadrže za sebe roditelji mogu prouzročiti pobunu kod djece. Ne vide da djeca imaju svoj identitet, da vode svoje “bitke” i da u tom sazrijevaju. Ali srdžba može biti i korisna! Divlja rijeka se razlijeva i poplavljuje polja. Ali, kad se “ukroti”, kad se izgrade nasipi, ona postaje korisna i oko nje rastu zasijana žita, vrtovi, vegetacija. Možemo li tako energiju “srdžbe” ukrotiti da bude pozitivna? Prvi korak je promjena “životne filozofije”. Početi pozitvno misliti. Kad razumski obrazložimo i uvidimo ispravnost onda nastaje promjena u emocijama i djelima…Možda je dobar primjer sv. Pavla koji je bio nasilnik i progonitelj onih drugačijih /kršćana/ a onda je doživio obraćenje. Silnu energiju koju je trošio u progon onih drugačijih sada je živio za druge. On kaže na jednom mjestu: “Srdite se… ali nek ne zađe sunce nad vašom srdžbom”. Srdžbom, agresijom dajemo prostor đavlu da djeluje po nama.
Vrijeme se pomalo smiruje. Nakon dramatičnih snimaka danas možemo odahnuti. Ostaje nam vremena za čuđenje i divljenje ljepotama koje nam je snijeg podario
Ceste su prohodne…
