Slika iz Ukrajine. Grkokatolički svećenik Oleksandr Bogomaz morao je napustiti područje koje su okupirali Rusi. Nalazi se među prognanima kao prognanik u Zaporožju “Trebao mi je krov da ostanem”, objašnjava. Raseljen među prognanicima koji su mu postali novi župljani. Počevši od Melitopolja, grada koji je okupirala ruska vojska i koji je odabran da kontrolira dvije trećine Zaporoške oblasti u rukama je moskovskih trupa. Grad je to koji 34-godišnji svećenik nikada ne bi želio napustiti unatoč ozračju terora, pozivima na informativne razgovore…Protjeran u prosincu od strane uprave pod patronatom Kremlja. Njegova krivnja? Biti mladi katolički svećenik u zemlji za koju Putin vjeruje da je anektirana. Bio je pretposljednji svećenik u zajednici s Rimom koji je izbačen. Nakon njega je na red došao “prijateljski” paroh, kako ga definira otac Oleksandr, kojem je postavljen ultimatum: ili ideš u moskovsku patrijaršiju ili odlaziš. “Nije poricao pripadnost Grkokatoličkoj crkvi. I sada nema više katoličkih svećenika u četiri regije koje su Rusi okupirali”./prema L avvenire/.
Ruska pravoslavna crkva je u službi nacionalističke politike,, Nakon sovjetskog carstva koje je jednostavno ocvalo i postalo mrtvac, na njegovim ruševinama pojavljuje se rusko carstvo. Ruska pravoslavna crkva postaje ideologja novog “ruskog svijeta”. U začetku je već takvo “carstvo” osuđeno na propast. Okupirane krajeve Putin želi pretvoriti u Ruse i pripadnike ruske pravoslavne crkve. To bi se trebalo dogoditi svim Slavenima. Radi se o političkom kršćanstvu koje je u službi ruske nacije. Izgleda nam malo zakašnjeli projekt uzet iz povijesne ropotarnice.
I biskup zapeo u snijegu – Među putnicima koji su zaglavili u snijegu u nedjelju 26. veljače nalazio se i sisački biskup mons Košić. Vraćao se iz Hercegovine. “U dugoj koloni od nekoliko stotina vozila naš se automobil veoma polako kretao, a najviše stajao. Bila je silna mećava, takvo što nisam još doživio, a mi smo satima stajali u koloni zametenih vozila i čekali neko rješenje koje nije dolazilo. Ipak smo na kraju, zajedno s onima koji se nisu okrenuli i vratili u Knin, stigli u Gračac, već ulazeći u noć. Nazvao sam župnika fra Ivana Šimunca, koji nas je sa svojim suradnicima srdačno primio i smjestio da prenoćimo u svom toplom domu i ponudio nas jelom i pićem. Nismo bili jedini…” – kaže biskup. On odaje priznanje cestarima, policiji, gorskoj službi spasavanja…koji u ovakvim prilikama pokazju široko srce.
Vrijeme se i dalje smiruje. U Gospiću pada slab snijeg ali ceste su prohodne
U Gospiću danas u 14.30 sati