Splet okolnosti ili Božji prst: danas slavim misu u Sincu, dragoj župi u kojoj sam proveo 9 godina /1977-1986/. Već na benzinskoj zbunjen: znam da trebam natočiti benzin ali netko je već natočio! Nije loše! Svježe jutro: jutros tri ispod ništice. Vijugavom cestom i evo me iznad Gacke doline (nadb. Pavlišić ju je zvao biblijskim imenom Misir). Uskoro sam pred crkvom sv. Ilije. Bogato ukrašena crkva. Jedanaest je sati odzvonilo i evo nas pred Božjim narodom. Nedejljena gozba, vrhunac tjedna! Priznati pred Bogom njegove darove i zahvaliti mu. To je jednostavno znak realnosti. Kako je smiješan i pomalo – kako to reče jedna djevojčiva “malouman” onaj koji se zaposli kao šef odjela u velikoj firmi te se ponaša kao da je sve njegovo, ignorira upravu i glavnog direktora. Takav neće dugo ostati na tom mjestu! Mi smo primili darove da s njima radimo i Bogu slavu damo. To je jednostavno kao disanje: zrak nam ne može dosaditi kao ni zahvaljivanje Bogu za silna djela koja je učinio. Ovaj je narod molio i pjevao. Zastupljene su sve generacije. Sat vremena je brzo prošao. Doživjeli smo predokus neba…
U Sincu danas u 11 sati
Trenutak Pričesti
Pogled na Gacku dolinu
P.s. Fotografije je snimila ministrantica Klara: od srca joj zahvaljujemo!