Svetkovina Velike Gospe proslavljena je u mnogim našim svetištika kao i malim kapelama. Negdje su slavlja bila na otvorenom zbog mnoštva hodočasnika a negdje su u kapelama i crkvama upravljali molitve i preporuke Velikoj Gospi. Iz Gospića su se pridružili hodočanicima prema Krasnu i policajci koji su to činili i u vrijeme agresije. Teško je izdvojiti neko svetište koje bi bilo posebno: svagdje su vjernici gledali u Velikoj Gospi uzor i podršku na putu konačnog spasenja. Upravo po vjeri ulazimo poput Marije u Božju svemoć: sve je moguće onima koji vjeruju! Mala Terezija mogla je napisati prije smrti – umrla je u 24. godini života: “Jednom rječju osjetila sam kako ljubav ulazi u moje srce i potrebu da zaboravim na sebe kako bi sijala veselje, i otada sam bila sretna”. Ona je mogla napisati: “Ja ne umirem, nego ulazim u život”.
U Marijinim svetištima ojačali smo našu vjeru.Pomogli smo jedni drugima na tom putu. Zato su ovakva spontana hodočašća potrebna i dobrodošla: neki su otišli kao “turisti” a vratili su se s vjerom!
