Biti kršćanin bilo je opasno ne samo u rimskom carstvu. Događalo se da su članovi ubitelji prijavljivali člana obitelji i tako ga osudili na smrt. Nije bilo milosti za kršćane u rimskom carstvu. Oganj koji je Isus zapalio svojom smrću i uskrsnućem počeo se širiti. Sam Isus je to navjestio: “Nisam došao donijeti mir nego oganj. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.“ Isus ovdje govori i iz vlastitog iskustva. U Markovu evanđelju čitamo: dok je Isus propovijedao, „dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: ‘Izvan sebe je!’“ Njegov najbliži suradnik, apostol Petar, na Isusove riječi o njegovoj budućoj muci i smrti rekao mu je: „Bože sačuvaj, Gospodine, To se tebi ne smije dogoditi“. Konačno, Isus je, kako veli Biblija, „prošao zemljom čineći dobro“, pa ipak su ga predali u smrt. Na koncu veli Isus: „Štoviše, dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu.“ Sjetimo se stotina svećenika koji su skončali u komunističkim zatvorima ili bili jednostavno likvidirani. Ipak, ne treba malaksati. I ja sam grešnik i ja griješim mišlju, riječju, djelom i propustom ali unatoč toga nastojim se zla osloboditi a dobro činiti, baš kako Pavao potiče svoga učenika Timoteja: „Uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno…“ Napredak naše domovine i Crkve, napredak ove zemlje i naše civilizacije ovisi upravo o ljudima koji uporno čine što im je činiti, unatoč protivljenjima, nerazumijevanjima, napadima i podmetanjima.
Oganj koji je Isus zapalio danas je proširen po čitavoj planeti. Milijardu i 400 milijuna katolika diljem svijeta slijede Isusa. Danas će se milijuni okupiti oko stola Gospodnjega. Negdje potajno jer su progonjeni a negdje javno. Isusov oganj koji je zapalio ne gasi se: naprotiv, nema kutka na našoj planeti gdje nije doprla Radosna vijest. Vjerom u Krista Uskrsloga ulazimo u Božji svijet, u Božju svemoć. Smrt je pobjeđena. Tko nas može rastaviti od ljubavi Božje: ni smrt ni život, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina, ni visina ni ikoji drugi stvor. Danas ćemo, okupljeni oko stola Gospodnjega, potvrditi svoju vjeru i ljubav. To se ne može učiniti jednom nego svaki dan, pogotovo na Dan Gospodnji, kad sav naš rad, radosti i tuge, dobivaju Božji blagoslov.
