Velebit je naša opjevana planina koja krije bogatu floru i faunu, neopisive predjele,koji zaustavljaju dah. Smatra se kičmom Hrvatske. Svojom dužinom i visinm ulijevala je poštovanje putnicima i posjetiteljima. Nas je zantrigirala “majstorska cesta”. Svojom gradnjom i poviješću zaslužuje posebnu pažnju. Izgrađena je 1832. godine a 4. listopada iste godine otvorena za promet. Od sv. Roka preko Malog Alana do Obrovca bila je važna poveznica sjeverne Hrvatske s južnom. Građena bez suvremene tehnike bila je pravo čudo cestogradnje. Zato je i dobila naziv “majstorska”, njemački Maisterstuck. Ovom cestom krenuo je poštanski i trgovački promet prema jugu /Zadar/. Građena je u teškim uvjetima, bez suvremene tehnologije. Danas smo pogledali ovu povijesnu cestu i divili se graditeljima koji su u ondašnjim uvjetima napravili cestu za pamćenje.
Od sv. Roka krećemo prema Velebitu. Putokaz nas upućuje prema Obrovcu preko Malog Alana a dodatni putokaz upozorava na Majstorsku cestu. Zaustavili smo se kod prvog spomenika. Župnik Savić ovuda je 1991. vodio narod iz sv. Roka, Lovinca da ga spasi od pokolja 1991. od strane pobunjenih Srba i zloglasne JNA. Ubijeno je 38 civila u svojim kućama i 5 branitelja. Penjemo se povijesnom cestom ali nas privlači priroda kojia buja u ovo vrijeme. Stajemo na nekim vidicima. Stigosmo na vrh. Desno je Božje brdo. Spuštamo se prema južnoj strani. Ovdje je više kamena jer je bura ovdje nemilosrdna. Vide se Tulove Grede. Spuštamo se i zastajemo svako toliko. Ovdje je nekada bilo i života: dokazuje suhozid koji je ogradio imanje. Svako toliko ploča s imenom poginulog branitelja. Oni čuvaju Velebit! Uskoro stižemo do Tulovih Greda. Tu je spomen kapela legendarnom branitelju Gavranu. Pomolili smo se za njega i sve poginule branitelje na Velebitu. Padaju na pamet stihovi našeg pjesnika: “Boj se onog ko je viko bez golema mrijet jada”… Spuštamo se prema Obrovcu: vidi se more. Uskoro smo na asfaltu. U prvoj gostioni malo okrepe. Vraćamo se preko Gračaca. Penjemo se asfaltnom cestom. Prelazimo iznad autoceste koja je povezana tunelom sv. Rok koji prolazi kroz Velebit. Čudo modrene tehnike. Skrećemo prema Gospiću. Pada mrak i vide se usput obiteljske kuće. Rascvjetali vrtovi. . Bila su već 22 sata kad smo došli u naš dom. Iza nas je jedan nezaboravni dan…
Prije penjanja pogled na Velebit
Prekrasni vidici
Pogled na sv. Brdo na vrhuncu prijevaja
Ljudska ruka izgradila je suhozid
Tulove grede
Svako toliko mramorna ploča poginulim braniteljima
Spomen kapela Gavranu
Kamen, kamen i kamen…