Velebit je naša opjevana planina: svojom dužinom, širinom i visinom ulijeva strahopoštovanje. Na njegovoj postojanosti, veličini i snazi, nadahnjivali su se obični ljudi kao i pjesnici, putopisci i planinari. Otići na Velebit posebna je povlastica. A to se nama danas pružilo. Vlč. Jure Ladišić, duša udruge slijepih i slabovidnih, ima vremena i za planinarske aktivnosti. Određen je upravo današnji dan 8. srpanj za druženje u Velebitu, točnije u Begovači. Mi smo se iz Gospića uputili preko Kosinja, Bakovca i evo nas na odredištu. Došle su sve generacije, odnosno obitelji, umirovljenici. Počeli smo s misom u 11 sati. Planinare je pozdravaio otočki gradonačelnik g. Goran Bukovac. Misu je predvodio vlč. Ante Luketić a koncelebrirali su vlč. Jure Ladišić, fra Juro, vlč. Mile Rajković, mons. Mile Pecić…Ovo je misa u najvećoj katedrali i na najvećem oltaru: samo Božja veličina i mudrost može ovako nešto stvoriti. “Planinarski” narod je sudjelovao u misi molitvom, pjesmom…
Nakon mise okrepa za sve. Razgovori, druženje, upoznavanje. Odavde smo se uputili u još jedan biser Velebita: u Štirovaču. Čudesni izvor teče dan i noć. Ovamo dolaze često grupe izletnika ili planinara. Kad god se vratimo s Velebita zaželimo se ponovno vratiti i želimo ne samo otkrivati čudesne kutke ove planine nego se diviti Božjoj mudrosti koja je ovdje prosula toliku raznolikost života: od “jele cara” – najveće jele u Europi – do cvijeća, ljekovitog bilja koje se ovdje može naći.
