Sv. Augustin je u mladosti bio agnostik. Ideja Boga mu je bila nepotrebna ili suvišna. Ali on je u sumnjama i lutanjima sazrijevao. On je napisao glasovito djelo “Ispovjesti” u kojemu lucidno govori o Bpožjoj providnosti i milosti. Njegova rečenica “Za sebe si nas stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi” – ostaje poruka za sva vremena i svakom ljudskom biću. U ovih nekoliko riječi on je sažeo dramu svoga života, lutanja i traženja, smisao odnosno besmisao užitka… Danas je možda prisutan bijeg od istine u aktivizam, užitak, zabavu…Augustin to izriče riječima: “Išao sam sve dalje od tebe a ti si to dopuštao. Razmetao sam se i rasipao, rzlijevao se i kipio u bludu svome, a ti si šutio” . Ali on dodaje: “Jer ti si uvijek bio prisutan srdeći se milosrdno i najgorim čemerima zalijevao sve nedopuštene moje užitke, da tako naučim tražiti užitke bez čemera. I kad to uspijem da ne nađem ništa osim Tebe Gospodine”.
Bog je strpljiv s nama i kad smo ravnodušni na njegovu ljubav, kad smo bahati u svojim uspjsima, Ali, dođu trenuci gole istine kad nam sve nađe ludosti ostaju samo ludosti. Što će ostati od našeg života. Po vjeri se izručujemo u Božje ruke a to znači njegovu svemoć. Nije to poniženje za ćovjeka. Djetetu koje ne može preplivati duboku i široku rijeku nije ispod časti prihvatiti ruku oca ili majke da ga prevedu ili prenesu na ramenima. ,
Danas ćemo posjetiti na Sjevernom Velebitu Begovaču…