Krik slomljene grane

28 ožu

Jutros nas je obasjalo sunce. Podaren nam je prekrasan dan. Doduše jedna vijest kaže da je  novi potres jutros zatresao Hrvatsku. Nismo osjetili. Živimo s laganim podrhtavanjem tla. Nego su učenjaci otkrili da i biljke u nevolji cvile! Napravili su pokus: usjevi su bili podvrgnuti suši i rezanju. Zanimljivo da su biljke pustile ultrazvučne krikove i kod rezanja i suše. Isto kao što  i mi ljudi kriknemo u nevolji, kad nas nešto pogodi, slomimo nogu, ruku…Nije čudno da neki ljudi razgovaraju sa cvijećem. Taj razgovor cvijeće osjeti, pogotovo ljubav kojom ga volimo. Sveti Franjo u tom je nenadmašan: on je razgovarao s ribama, živim stvorenjima. To mu je bilo posve prirodno. Dobro se prisjetiti da uveli cvijet ostavlja iza sebe sjemenku koja krije tajnu života. Ako je tako s poljskom travom što li je tek s djecom Božjom!  

Jučer smo mogli dotaknuti Senj umom i srcem: ovdje je svaki kamen obilježen vjerom, ljubavlju, upornošći, strpljivošću

Nasilje među ljudima ima korijen u egoizmu. Već u obitelji učimo kako možemo biti drugačiji a ipak se voljeti. Zrela i odgovorna osoba znade da postoje različitosti koje nisu prokletstvo nego prilika za uzajamno obogaćivanje. Zrele osobe mogu u različitosti naći poticaj za rast u još većoj zrelosti. Može se dogoditi da roditelji žele zadržati svoju djecu za sebe pa u njima stvaraju osjećaj krivnje ako im djeca nisu slijepo odana. To stvara kod djece pobunu, mogu napustiti dom kao čin pobune. Zato je razvijanje empatije, suosjećanja s drugima od velikog značenja. Sv. Pavao to kaže: “Trpjeti s onima koji trpe, veseliti se s onima koji se vesele”. Tako rastemo u međuljudskim odnosima.

Pogled na Gacko polje i Sinac

Pogled na Velebit večeras

U predvečerje:

Rasvijetli Gospodine, dobrostivo ovu noć. Daj da mi djeca tvoja, usnemo u miru te u tvoje ime radosno ustanemo na svjetlost novoga dana…Mirnu noć i sretan  svršetak udijelio nam svemogući Gospodin!