Danas smo se uputili iz Gospića prema Sincu. Pljusak nas je smočio dok smo sjedali u auto ali nije nam žao. Prava kiša, blagotvorna, obilna natopila je žednu zemlju…Pogled na Gacku dolinu uvijek fascinira. Dolazak pred crkvu sv. Ilije. Još ima vremena! Narod se u grupicama slijeva prema ovoj crkvi koja je zaista Božji poljubac ovoj kotlini kojoj rijeka Gacka daje plodnost…U 11 sati pred raskošni oltar sv. Ilije izišlo je 10 svećenika. Predvodnika slavlja preč. Josipa Štefančića, okruženog desetoricom svećenika, pozdravio je župnik don Goran. Narod je ispunio crkvu. Kad kažemo narod onda mislimo na sve generacije. Jedino crkva okuplja sve generacije u veliku obitelj: djca, mladi, stariji, muškarci i žene. Narod živo sudjeluje u svetim obredima, u euharistiji, gozbi ljubavi: pjevaju, čitaju, mole. Vlč. Štefančić glasno i jasno tumači Božju riječ, prilagođava je ovom vremenu i izazovima. Ilijina hrabrost nam je potrebna više nego ikada. Pomutnja koju đavao, “otac laži”, svakodnevno sije u srca ljudi Božji narod prepoznaje i odgovara vjerom. Ispovijed vjere nakon propovjedi ima svoju težinu, snagu i ljepotu. Deset svećenika molilo je u jedan glas sveti kanon i riječi pretvorbe: ne bojte se, ja sam s vama do konca svijeta! Ovaj je narod mlitvom i vjerom, svetom Pričesti nahranjen, doživio predokus budućnosti koju Bog priprema onima koji ga ljube. Sve dobiva svoj smisao: naš rad, igra, patnja…Naše umiranje u vjeri i ljubavi je rađanje.
Pred crkvom razgovor ugodni, pozdravi…Oni koji su nas napustili, iako nam nedostaju, nisu “izgubljena prašina u svemiru” nego Božji miljenici koji nas čekaju. Morali smo se rastati ali ostaje jaki dojam: kako je lijepo biti zajedno u Gospodinu i razići se s punim srcem!
Župna crkva sc. Ilije u Sincu danas
Božji narod u molitvi i pjesmi
U pozadini bogati oltar sv. Ilije, pravo remek djelo umjetnosti