U poslanicoi Efežanima Pavao kaže: „Krist dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu, jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu.“ Za ono vrijeme to je bilo revlucionarno. Naime, Židovi su bili izabrani narod ali Krist je donio radosnu vijest svim ljudima. Sveti će Pavao reći: “Nema više rob, slobodnjak. Židov, Grk, Rimljanin, muško žensko…svi smo mi jedno u Kristu!” Bila je to prava revolucija. Čim je rob bio kršten on je ljubljeni brat bivšem gospodaru a kojeg je mogao u poganstvu prodati, osakatiti. Robovi su bili posve obespravljeni. Krštenjem oni su djeca Božja! Bog je otac sviju, posebno je na strani onih obespravljenih, onih koje nitko ne štiti. Možda je najgori onaj nagon u nama koji omalovaži sirote i udovice, ljude koji se nisu izborili za svoj status u društvu. A Bog je upravo sućutan prema onima malenima, nezaštićenima…Zlo počinje u nama rasti kad se uzdignemo nad druge, kad počnemo sebe uzdizati a one malene ismijavati. To je siguran znak da se udaljujemo od Božjeg puta na koji smo pozvani. Konačno, svi ćemo jednom doći pred Božje lice. A on će gledati u srce, ne na našu umišljenu veličinu. A svi smo mi po krštenju primili poslanje. Ne samo poznati i svećenici-propovjednici nego svatko od nas je dobio poslanje. Tko može zamijeniti baku u obitelji koja svojom strpljivošću i ljubavlju prenosi na unučad ljepotu evanđeoske poruke? Tko može zamijeniti roditelje u njihovom poslanju da djecu dovedu k Bogu. Ne samo da im dadu odnosno ommoguće dobro školovanje nego da ih oduševe za Božje kraljevstvo. Nažalost, neki će roditelji reči: važno je da je dijete zdravo, da uči, da dobije dobar posao a ostalo je nebitno. Nažalost, neki roditelji mogu biti neprijatelji svojoj djeci! Ako im nisu otvorili perspektivu vječnosti, nisu ništa učinili. Zapravo, su ih zaustavili u onomu što je najvažnije u našem zemaljskom životu: roditi se za život vječni!
U Rosuljama: idite u miru!
Nakon osvježenja ugodno je izići i diviti su čedesnim Božjim djelima kojima smo okruženi