Danas nas Isus podsjeća na razlikovanje bitnog od nebitnog, izvanjske forme i sadržaja. Naime, hram u Jeruzalemu bio je pravo remek djelo građevinarstva. U nju su ugrađena velika djela majstora, skupi darovi posjetitelja. Ljudi su dolazili i divili se što su vidjeli očima ali nisu prepoznali Božju veličinu i mudrost i njoj se poklonili. Slično kao što turisti posjećuju naše katedrale, remek djela majstora u povijesti, ali se ne sjete i ne poklone Božjoj veličini. Isus upozorava da od toga hrama neće ostati ni kamen na kamenu. On skreće pažnju na ono bitno: da prepoznaju njegov put spasenja čovjeka, da se vjerom predaju u Božju svemoć koja ih iz vremena vodi u vječnost. Čovjek je dragocjenost u Božjim očima i on je pozvan da sudjeluje u slobodi djece Božje. Ono što oko nije vidjelo to Bog priprema onima koji ga ljube. Naše tijelo, premda krhko, može postati hram Božji.Tome se trebamo više diviti nego kamenju uzidanom u hramove, crkve…. Ništa nam ne mogu sile ovoga svijeta ako smo hram Božji, ako smo vjerom prionuli uz Krista…
Danas će se mnogi okupiti po našim crkvama. To su najljepši trenuci našeg zemaljskog putovanja: kad uzdignemo svoju dušu u zajedništvu s braćom i utvrdimo svoju vjeru, ljubav, vjernost, Mi već sada živimo predokus blažene vječnosti.
Danas ćemo se pridružiti misi na slunjskom poligonu u 11 sati! Radujemo se tomu.
