Ovom nedjeljom počinje Došašće, priprema na Kristvo rođenje ali i na njegov konačni dolazak u ovaj svijet. Evanđelje govori o drugom Kristovom dolasku popraćenom strahom i tjeskobom. Ipak iza tih strašnih poremećaja u prirodi evanđelje ističe da dignemo glave jer se približava konačno spasenje, novo nebo i nova zemlja. On dolazi s velikom moći i slavom. Vjernici, oni koji su živjeli od vjere u Kristov dolazak i njegovo kraljevstvo ne trebaju se bojati. Isus daje konkretne opomene: u prvom odlomku opisuju se kozmički znakovi koji će prethoditi svršetku svijeta i Dolasku Sina Čovječjega. Ti znakovi obilježeni su efektom straha i tjeskobe koju će izazivati kod ljudi. Poslije tih znakova dolazi Sin Čovječji koji je iznad svih sila. Stoga je zaključak ovoga odlomka, unatoč strahoti znakova koji će se događati, veoma optimističan. U tom smislu evanđelist Luka u Isusovoj eshatološkoj besjedi bilježi jedan detalj koji nije beznačajan. Naime, Isus svoje učenike poziva da u svim tim događajima budu uzdignute glave. Za razliku oni koji će izdisati od onoga što prijeti svijetu, Isusovi učenici i u strahotama ovoga svijeta svoj pogled usmjeruju prema Onomu koji dolazi s velikom moći i slavom. Stoga učenici trebaju bdjeti i moliti. To povezivanje budnosti s molitvom određuje narav i kvalitetu same budnosti. To znači da nas ne zarobi pohlepa, slava i užici. Takvi nemaju vremena misliti na ono što neminovno dolazi, oni su zarobljenici svoga trenutka. Pomalo smješni: jer zatvaraju oči pred onim što dolazi. Zato će Kristovi vjernici ustrajati u zajedničkoj molitvi ali i onoj osobnoj u tišini svoga doma.
