Sutra je prva nedjelja Došašća /Adventa/. Dobro je podsjetiti da Došašćem počinje i nova liturgijska /crkvena/ godina…Prvom nedjeljom došašća 1. prosinca ne samo da počinje predbožićno vrijeme, već i nova crkvena godina. Došašće se smatra vremenom tišine i razmišljanja. Za kršćane je to vrijeme pripreme za Božić. Riječ dolazi od latinskog “adventus” i znači “dolazak”. Kršćani to povezuju sa sjećanjem na Isusovo rođenje u Betlehemu i iščekivanjem njegova povratka na kraju vremena. Karakter iščekivanja pred Božić dolazi do izražaja u crkvenim službama u čitanjima na misama zornicama: tekstovi iz Staroga zavjeta koji proriču dolazak Spasitelja često se koriste u četiri nedjelje došašća. Istu simboliku ima i adventski vijenac. Četiri svijeće simboliziraju dolazak “Svjetla svijeta”. Grane zimzelene jele – uključujući i božićno drvce – predstavljaju vječni život. Nažalost. trgovci žele upravo Došašće iskoristiti za zaradu pa priređuju razne ponude, turizam nastoji Došašće iskoristiti za zaradu. Tako Došašće (ili Advent) pomalo postaje okvir bez slike. Slika je zapravo bitna a okvir samo daje slici dodatni ali nebitni detalj. Međutim ako se izgubi slika i ostane samo okvir onda je to pomalo tragikomično. Ali bešćutna želja za zaradom ne gleda na sadržaj. Ipak, kršćani će prepoznati ljepotu Došašća: Kristov povijesni dolazak rođenjem u Betlehemu i njegov drugi dolazak kad počinje novo nebo i nova zemlja. Mise zornice, još za mraka ujutro, imaju u sebi posebni naboj: Dođi Gospodine Isuse! Ovaj vapaj odjekuje u prelijepim adventskim pjesmama u kojima je naš narod izrekao svoju čežnju do bola, radost i nadu.
Četvero braće s majkom posjetili mons. Ožuru u gospićkom domu – Ovo nije prvi put da raća Tominci s majkom posjete svog dugogodišnjeg župnika u Cetingradu mons. Marijana Ožuru u Gospiću. On je čitav svoj svećenički vijek proveo u Cetingradu na granici s BiH. Zavolio je tatošnje ljude i kraj te se dobije dojam kao da je u Cetingradu rođen i odrastao. A rođen je u Kupskoj dolini u Gorskom Kotaru. Braća Tominici s majkom već drugi put posjećuju svog župnika koji u domu u Gospiću provodi umirovljeničke dane. Lijepo je vidjeti braću koja se vole i cijene svoju majku. Nije tako svugdje. Ima braće koja vode sudove zbog ostavštine i postanu gotovo neprijatelji. Ovdje možemo reči: Kako je lijepo kad se braća nađu zajedno i to još s majkom koja uživa u njihovoj slozi i ljubavi. Župnik u miru mons. Marijan Ožura na neki je način član njihove ovitelji!
Mons Marijan Ožura, braća Tominci s majkom te umirovljeni svećenici mons. Pecić i mons. Šporčić /četvrti brat je iza fotoaparata/