Danas nas je zapala povlastica da slavimo misu u Smiljanu, u crkvi Gospe Karmelske. Kiša je natopila polja ali nema poplava kao u nekim dijelovima Europe. Crkva, prava ljepotica ispod brežuljka. Župni stan nenastanjen. Župu vode iz Gospića oci karmelićani /pater Domagoj/. Danas ga zamjenjujem. To činimo rado, ako zatreba, mi svećenici smješteni u dom u Gospiću. U 11 sati okupila se zajednica ili obitelj koju čine sve generacije. Nedjelja je vrhunac tjedna i svaka misa je nepnovljiva: ona je jedincati povijesni događaj! Evanđelje govori o farizejima “koji sjedoše na Mojsijevu stolicu”. Božja riječ nas odgaja, korigira. Zaboravljamo pa se moramo podsjetiti na neke stvari koje smo zaboravili a tako su važne. Naša civilizacija gleda vanjštinu, lijepo pakovanje, privlačno za oko, a sadržaj je u drugom planu. Farizeji su dobro poznavali zakon i dužnost im je poučavati Božji narod. Ali su oni “govorili a nisu činili”. Nažalost, svatko od nas može biti zatrovan farizejskim duhom. Ovaj narod u prostodušnosti srca otvoren je Božjoj riječi. Bože, koliko ima dobrote u našem puku..Oni hrane vjeru molitvom, vjeru u uskrsnuće tijela i život vječni. Oni se predaju vjerom u Božje ruke u najvećim kušnjama.
Sat vremena u pjesmi i molitvi brzo je prošao. Nakon blagoslova razišli smo se u tople domove. Iz ove okupljene obitelji razišli smo se u svoje domove i nastavili obiteljsko druženje. Koliko je danas milijuna ljudi na našoj planeti slavilo Boga, zahvaljivalo “za silna djela koja nam učini Gospodin”.
