U predvečerje blagdana blaženoga Miroslava Bulešića, u subotu 23. kolovoza, u istarskoj župi Lanišću slavljena je misa povodom 78. obljetnice “krvave krizme” i mučeništva istarskog blaženika Miroslava Bulešića. Misno slavlje predvodio je mons. Petar Rajič, apostolski nuncij u Italiji i San Marinu.
Podsjetimo na tragične događaje vezane uz mučeničku smrt bl. Miroslava Bulešiča. Bl. Miroslav postao je svećenik u jeku II svjetskog rata 1943. Bio je župnik u Baderni do 1945. To su bila strašna ratna vremena kada su u Istri bile tri vojske: partizanska, njemačka i talijanska. Osobitu pažnju posvetio je odgoju djece i mladih, pomagao je svima koji su bili u potrebi. Izjavio je: ”Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji to traže – i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu.” Primao je prijetnje s raznih strana, pa je u svom Dnevniku zapisao: ”Moj život Ti sasvim darujem za svoje stado… Želim umrijeti za slavu Božju i spasenje duše svoje i duša svojih vjernika.” U jesen 1945. imenovan je župnikom u Kanfanaru. Predavao je vjeronauk u školi, okupljao mladež, obnovio crkveno pjevanje, uveo pobožnost Srcu Isusovu i Marijinu, organizirao pučke misije i karitativnu djelatnost. Protivnici vjere – komunisti i njihovi sluge – napadali su ga, prijetili mu. ”Ako me ubiju, ubit će me za Boga i vjeru.” U jesen 1946. postao je nastavnik i odgojitelj u Sjemeništu i Gimnaziji u Pazinu. Posvetio se odgoju i obrazovanju sjemeništaraca. Imenovan je tajnikom Svećeničkog zbora sv. Pavla, zalagao se za slobodu vjere i nesmetano djelovanje Crkve. U proljeće 1947. komunističke vlasti predstavile su ‘petogodišnji plan’, kojim su tražili radne akcije nedjeljom, zabranu vjeronauka u školama te udaljavanje Crkve iz javnog života. Miroslav Bulešić tomu se odlučno suprotstavio. U kolovozu 1947. pratio je u Buzetu delegata Sv. Stolice, dr. Jakoba Ukmara, koji je dijelio sv. Krizmu. Komunisti su ih htjeli spriječiti, ali nisu uspjeli. Dan nakon toga, 24. kolovoza, bila je sv. Krizma u Lanišću. Tamo su komunisti napali Miroslava u župnoj kući i izboli ga nožem. Preminuo je od rana. Nije dopušteno da bude pokopan u svojoj rodnoj župi u Svetvinčentu, nego je pokopan u Lanišću. Tek je 1958. njegovo tijelo prenesno je u crkvu u Svetvinčentu. Postupak za njegovo proglašenje blaženim zapoćeo je 1957. u Rimu otvoren u Rimu, a 28. ožujka 2000. porečko-pulski biskup Ivan Milovan prebacio je postupak u Hrvatsku. Biskupijski postupak zaključen je 2004. godine te je sva dokumentacija u vezi s kauzom poslana Kongregaciji za proglašenje svetih u Rimu. Miroslav Bulešić proglašen je blaženim 28. rujna 2013. godine.
U Drugom svjetskom ratu ubijena su 663 katolička svećenika u Hrvatskoj, među njima 88 bogoslova i sjemeništaraca, te 31 časna sestra. Najveći broj ih je stradao od komunistićke zločinačke ruke. Nijedan narod u Europi nema toliki postotak ubijebih svećenika.
Večer bećarca u Slunju – Već 12 godina održava se slunjska Večer bećarca. Sinoć je održana 12. po redu. Na povijesnom trgu Zrinskih Frankopana sudjelovalo je 9 KUD-ova. Svaki od njih je otpjevao “svoj” bećarac, originalne stihove na popularnu melodiju bećarca. Ponekad je tekst duhovit i pomalo nezgodan za svačije uho ali se rukovode geslom: “Što je u pjesmi pjevati se mora, koga vrijeđa nek okrene leđa”. Od gostiju zapažen je bio nastupm HKUD Široka Kula i KUU Gacka iz Lešća. Široka kula je pobjedila u kategoriji scenskog nastupa.