Prava i odgovornost

24 kol

Čitanje svetog Evanđelja po Luki! U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći. Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ’Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ’Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’ Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.«

Danas se mnogo govori o pravima djece i mladih. Daleko od toga da bi se djecu šibalo ali djecu ipak treba odgajati ne samo za prava nego i odgovornost. Što znači imati prava ali bez odgovornosti? Ne mogu mladi  priređivati bučne zabave do sitnih sati dok stariji trebaju odmor i počinak. Ipak, prevladava sve više mišljenje da uz prava idu i dužnosti ili odgovornost. Inače ulazimo u diktaturu jačega, nasilja i anarhiju. Jedan je naš mladac u Njemačkoj ispisao svoje grafite po novoj fasadi jedne zgrade. Policija ga je pritvorila dok roditelji nisu platili oštećenu fasadu što nije bilo malo. Jednostavno uz naša prava ide i odgovornost. Stanovnici u priobalnim  mjestima imaju pravo na odmor a ne da im čitavu noć mladi sviraju užano glasnu glazbu. „Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli.“ – kaže biblijska mudrost. Daleko od toga da crkva traži da se uvede šiba u škole ali da treba upućivati djecu i mlade na odgovornost prema drugima to je jasno. Isto tako je s našim hodom u vjeri. Vrijeme koje nam je darovano neponovljivo je. Zato trebamo ga ozbiljno shvatiti za naše vječno spasenje. Isus kaže da neke neće prepoznati na kraju vremena. Iako će oni reći da imaju krsni list, da su krizmani, da su dali ponekad za crkvu prilog. Ali će im reći: “Ne poznam vas”. Slava, moć i bogatstvo mogu nas tako zarobiti da nam je vječno spasenje smiješno. Neki se toliko pouzdaju u svoje veze i poznanstva, bogatstvo, svoje zasluge da zaborave da će svega toga nestati. A što ostaje? Naša vjera u u Božje spasenje. “Vjera te tvoja spasila” – reći će Isus nakon ozdravljenja. Vjerom ulazimo u Božju svemoć. Sve je moguće onima koji vjeruju. A našu vjeru hranimo molitvom koja je razgovor s Bogom. Danas će najbolju odluku donijeti oni koji će se odazvati na gozbu ljubavi, misu. Oni koji znaju nakon primljene medalje reći: “Bože, Tebi hvala, ti si mi dao darove s kojima sam to stekao”.Takve će Isus prepoznati na kraju vremena. “Slugo dobri vjerni, u malome si bio vjeran, uđi u radost gospodara svojega!”

Velebite vilovito stjenje je ljubim tvoje smilje…