Od Uskrsa do Duhova sedam je uskrsnih nedjelja. Crkva želi da produžimo uskrsno slavlje i da uđemo dublje u uskrsni događaj i uskrsnu poruku koja daje smisao našem životu, umiranju, grobovima. Od uskrsnog događaja zaživjela je prva crkva i to stablo crkve grana se na sve strane. Uskrsna vjera gradi zajednicu. Prva zajednica koja je nikla iz Kristova uskrsnuća bila je toliko obuzeta vjerom u uskrsnuće da im je sve bilo zajedničko. Materijalne stvari su relativne. Božja riječ nas nekad ukori, ali i uvodi dublje u otajstvo uskrsnuća, ona nas tješi. Vjerom se postiže najintimniji odnos s Bogom Ocem, Sinom i Duhom Svetim. Uskrsni događaj opet okuplja zajednicu. U njihova srca ušao je zanos: Gospodin koji je umro i pokopan živ je i s nama je! Jedan od učenika Toma nije bio svjedok susreta s uskrslim Gospodinom. Ipak je ostao u društvu apostola. Nije mogao prihvatiti njihovo svjedočanstvo, zanos. Nakon osam dana, kad je Toma u društvu apostola dolazi Isus. Vrata bijahu zatvorena a Isus je ušao. Uskrsno postojnaje nadilazi naš svijet. Po uskrsnuću ulazimo u svijet drugih dimenzija. Naše komunikacije, digitalna tehnologija, automobili, smješni su prema pouskrsnoj komunikaciji. Isus dolazi do Tome koji je odbijao vjerovati u Gospodinovo uskrsnuće. Ne prigovara mu nego dolazi k njemu i kaže mu: “Stavi prst svoj u moja rebra…Ne budi nevjeran nego vjeran”. Odjednom Toma postaje drugi Toma. Izriče najkraću ispovjest vjere: “Gospodin moj i Bog moj!”. Tomina sumnjičavost podignuta je na uskrsnu razinu. To je drugi Toma. Posljednje blaženstvo kod Ivana glasi: “Blaženi koji ne vidješe a vjeruju”. Vjerom ulazimo u uskrsli svijet.
Proljeće je živjelo u žilama, u tami zemlje
Toma nam poručuje da ostanemo zajedno s crkvom
