Danas Hrvatska slavi, sjeća se i i zahvaljuje. Danas je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja. Raspad Sovjetskog saveza, pad Berlinskog zida i dolazak demokracije u istočnoeuropske zemlje dalo je i nama nadu u demokratsku budućnost. Održani su prvi demokratski izbori 1990. i konstituiran prvi demokratski Sabor. Velikosrpska politika stvorila je kartu velike Srbije i počela s agresijom 1991. na Hrvatsku Vukovar je pokazao herojski otpor. Okupiran je ali je to bila “Pirova pobjeda”. Hrvatska je razoružana ali hrvatska demokracija pružila je otpor. Pravo je čudo kako se Hrvatska uspjela obraniti. U okupiranom dijelu Hrvatske počelo je etničko čišćenje. U slunjsko-plitvičkom kraju koji je okupiran polovicom studenog 1991. ubijeno je 350 osoba, sve su crkve porušene, oni koji su ostali bili su obilježeni bijelom vrpcom. Početak “Oluje” vratio je nadu u povratak kućama. To se i dogodilo. Veliki povratak u slunjko-plitvički kraj počeo je odmah 6. kolovoza 1995. kao i u ostala okupirana odnosno oslobođena područja. Hrvatska vojska odradila je veliki posao koji je bio brz, kratak i učinkovit. Pobunjeni Srbi su otišli a oni koji su smatrali Hrvatsku svojom domovinom pridružili su se otporu i časni su građani Hrvatske.
Razorena crkva u Drežniku /jedna od 600 porušenih/
Misa u spaljenoj crkvi u Slunju nakon “Oluje”
Donosim zapis iz dnevnika zabilježen na današnji dan 1995. Prognani narod iz Plitvičko-slunjskog kraja tražio je mjesto pod suncem diljem slobodne Hrvatske, Ipak, najveći broj ih je našao smještaj u Karlovcu, u prognaničkom naselju Gaza, kod rodbine, dobrih ljudi…Karlovac je često meta topničkih napada, granatiranja. Privikavali smo se na život pod granatama i čekali slavni dan povratka…
Karlovac, subota 05.08.1995. – Ujutro me zove u 7 sati časnik HV Horvat: trebao bih pokopati vojnika Željka Novoselac, rođenog 1961., otac dvoje djece. Jučer poginuo na Turnju. Odlazim u 8 u crkvu Srca Isusova. Čekam. Pojavila se jedna baka. Služio sam misu. U stanu telefonski razgovor za šleper pomoći koji su naši Nijemci dovezli. U 10 sati sprovod na Jamadolu. Dječica plaču. Njihova baka nezaustavljivo plače i nariče. Rat je u najgorem izdanju. Pala je negdje u blizini granata: svi su se instinktivno sagnuli. Pomislim: hoće li nas granata pogoditi na groblju? Hvala Bogu, ovaj smo put dobro prošli. Navratio sam se k svojim Markezićima. Došao Josip s terena. Istina, naši su u Rakovici, Dubici , Knin pred padom. Tresak granate u blizini načas nas trgne. Danas su počeli četnici bacati granate na sam grad Karlovac. Dva aviona proletiše tik iznad nebodera: vjerojatno gađaju njihove položaje na Šancu. Naši su došli u Tušilović ali nisu makli dalje od Turnja jer su tu agresorske utvrde. Ali, po svoj prilici opkolit će ih. Neprestano traje odgovor naših topova. Bože, koliko je bačeno granata! U 13 sati vijesti rekoše: na kninskoj tvrđavi vijori se hrvatska državna zastava! Potvrdiše da su naši u Primišlju, Rakovici, Dubici. “Velika” se Srbija urušava u ponor. Koliko žrtava! Strane agencije hvale odlučnost i disciplinu hrvatske vojske. Svijet priznaje odlučne i pobjednike. Vijesti ponavljaju da je Knin u našim rukama: na tvrđavu je stavljena 20 metara duga zastava. U 15 sati, dok na HTV-u traje repriza TV – dokumentarca “Kordun – krvavo srce Hrvatske” i u trenutku dok ja govorim u dokumentarcu na ekranu se pokaza natpis “opća opsanost u Kninu”. Kakav preokret! Slučajnost!? Srbi u povlačenju vjerojatno gađaju hrvatski Knin. Koliko je očiju uprto u ekran! Dok ovo pišem “koncert” topova raznih kalibara neprestano gađa neprijateljske položaje. Jedna granata pada na Karlovac. U blizini strahovita detonacija. Potrčao sam u sklonište sa 6. kata. Četnička gnijezda na izlazu iz Karlovca ne mogu se lako uništiti jer su duboko pod zemljom. Jučer su i zrakoplovi tukli ove položaje. U podrumu žene, djeca i stariji ljudi. Prasak granate trgne svako toliko umorne ali radosne ljude. Prolazi tenk uz prepoznatljivu tutnjavu. Mislim da je proboj kod Karlovca nemoguć i naši ga vjerojatno nisu ni planirali. U vijestima Trećeg dnevnika u 23 sata izmjenjuju se sve bolje i bolje vijsti. Hrvatska je vojska ušla u Drniš, Vrliku, Kijevo, Benkovac, Saborsko, Primišlje, Dubicu. U Splitu, Zagrebu, Puli veselje na ulicama. Preko Rakovice Hrvatska je vojska izbila na Tržička Raštela i povezala se s BiH. To je humani čin Hrvatske: pomoć 3 godine okruženim muslimanima i Hrvatima Bihaća koji su na rubu tragedije. Svijet to mora priznati i dati Hrvatskoj moralnu zadovoljštinu za sve što je učinila za “civilizirani” zapad. Nažalost, ova će sloboda doći prekasno za mladiće koji su poginuli ove noći. U ovoj noći i u ovim satima događaji su toliko ubrzani da ih je teško pratiti. Prasak granate primorao nas je da se sa trećeg kata spustimo opet u podrum. Sjedio sam na drvenoj kutiji , umoran, pospan, ponoć prolazi, oči se sklapaju. Na 6. katu pod pločom prvi sam na udaru. Ponudila mi je obitelj Goršić sa 3. kata da kod njih malo prilegnem. Legao sam na kauč, obučen i zaspao kao klada. Nisam čuo nikakvo pucanje. U 6 sam se sati probudio. Tišina i lijepi sunčani dan.
Nedjelja 06.08.1995.
U vijestima se ponavljaju već povijesni događaji jučerašnjeg dana. Popio sam kavu kod obitelji Goršić na 3. katu i došao u stan. Radio svira domoljubne pjesme koje diraju u srce. Poziv vlč. Marijana Ožure iz Australije. Tamo vijesti stižu sa zakašnjenjem pa se zanima za novosti. Drugi poziv: Mile Turkalj zove iz skloništa. Kaže da je oko crkce sv. Trojice palo više granata. U staračkom domu jedna osoba ranjena. Naše topništvo bez prestanka gađa četničke utvrde na domaku Karlovca. Potmula tutnjava dopire iz daljine. Izgleda da je to slavljenička kanonada. Sad je 7.49 sati: naše topništvo sve žešće. Strahovit odgovor četnika iz njihovih jazbina. Otišao sam u podrum /sklonište/. Padaju granate. Oko 11 sati sjeo sam u auto i uz pokajanje kroz prazan grad prema Zagrebu. Ako u Karlovcu ne može biti misa zbog granata mogu u Zagrebu misiti. Samo da se dočepam autoceste. Bog mi je dao još jednu šansu! U Sesvetama sam kod obitelji Ante Markezića predahnuo. Obrijao se, istuširao i preobukao, ručao i u 15 sati na Kaptol 9: redovita misa u 16 sati. Čestitanje. Jedna je Slunjanka donijela litru šampanjca pa smo popili. Misa posebna. Zapjevali smo uz orgulje svečani himan Tebe Boga hvalimo. Čestitanje, suze radosnice. Novinari pitaju naše ljude. Dao sam izjavu Radio Sljemenu, intervju švicarskom tjedniku…Put u Karlovac. Još je zatvoren promet preko Karlovca: policija ga usmjeruje na Ozalj – Vukovu Goricu. U 19.30 sam u stanu u Domobranskoj u Karlovcu. Dakle, danas je oslobođen Slunj i naš kraj. Želim sutra ići u Slunj ali je dogovoren sastanak s nadbiskupom u Rijeci. Zovem vlč. dr. Milu Bogovića. Ne javlja se. Vijesti se nižu filmskom brzinom i gotovo je sva okupirana Hrvatska oslobođena. Nakon Knina po principu lego kockica padaju spska uporišta. To jednostavno u povijesti ratovanja nije viđeno.
U 21.20 strahovita eksplozija: puno punjenje WBR-a (36 granata) palo je u neposrednu blizinu. Prestrašen pomislih: hoću li na kraju poginuti. Otišao sam u podrumsko sklonište. U 23 sata ponovno zovem Milu Bogovića i pitam ima li smisla ići u Rijeku sutra kad je važnije poći u Slunj. Ljutit odgovara da je važniji dogovor nego soliranje. /Mile Pecić/