Ljubovo nije poznato svim građanima Hrvatske. Poznaju ga oni koji skrenu iz Korenice prema Gospiću i Karlobagu. Međutim Ljubovo je važna strateška točka koja dominira ovim krajem. U svim ratovima bila je važna točka koja je značila stratešku prednost. U domovinskom ratu okupator se hvalio da je Ljubovo neosvojivo. Medutim, pred naletom hrvatske “Oluje” Ljubovo je palo ali ne bez žrtava. Dobri poznavaoci strategije i ratnog umijeća slažu se da ovako blistavu akciji kao što je “Olija” mogu izvesti samo Amerikanci, Izraelci i Hrvati. Hrvatska raznolikost nije nedostatak nego prednost u ovakvim akcijama. “Oluija” je trajala kratko, gotovo munjevito i sav je hrvatski povijesni prostor osolobođen u nekoliko sati. Oslobađanje Ljubova bila je blistava akcija hrvatskih snaga. Okupator se dao u bijeg. Iza sebe je ostavio mnoštvo zločina od Vukovara do Dubrovnika. Ubili su više od 400 djece, opljačkali i spalili hrvatska sela, razorili crkve.
Danas su se na Ljubovu u 10 sati okupili branitelji, rodbina, prijatelji, narod koji zna cijeniti žrtvu onih koji su spremni žrtvovati život za druge. Spomen obilježje upozorava putnika i prolaznika na hrabre momke koji su se žrtvovali za druge. U 10 sati počela je svečano obilježavanje ovog povijesnog datuma i to misom koju su predvodila četvorica svećenika. Misu je predvodio vojni kapelan vlč. Ivan Borić a koncelebrilali su župik preć. Mile Čančar, vlč Ante Luketić i mons Mile Pecić.,,Propovjednik je pozvao na daljnje izgrađivanje zajedništva u novim prilikama i izazovima. Nakon mise slijedilo je polaganje vijenaca. . Vijence je položio minstar branitelja i potpredsjednik Vlade g. Tomo Medved, potom predstavnici vojnih postrojbi iz Gospiča, Rijeke, Raba, Paga, župan i gradonačelnik …. a zatim pojedinci ili grupe građana. Lijepi sunčani dan, bijeli oblaci iznad nas stvarali su čudesnu atmosferu na Ljubovu. Nakon službenog dijela narod se povukao u grupice: svatko je nešto ponio i ponudio drugima.
