Dvojica u hramu: carinik i farizej. Carinik s pravom nabraja svoje zasluge. Doista se trudio u postu i milostinji, davanju milostinje. Uzimao je carinika kao javnog grešnika s kojim ne želi imati ništa zajedničkoga. Carinik, u službi tuđinske vlasti, svjestan je svoga položaja. On ne optužuje druge nego sebe: “Bože budi milostiv meni grešniku!”. Isus daje za pravo cariniku koji odlazi opravdan. Isus će protumačiti ove stavove riječima: “Nekima koji se pouzdavahu u sebe a druge podcjenjivahu.” Dakle, radi se o podcjenjivanju drugoga bez ljubavi i razumijevanja. Farizej gradi svoj odnos prema Bogu kroz zakon. On zakonski zadovoljava ali nedostaje mu ljubav. Međutim, naš odnos prema Bogu trebao bi biti utemeljen na ljubavi a ne vršenju propisa. Temeljni odnos prema Bogu je ljubav a ne neki propisi. Ljubav je neprestano obraćanje, popravljanje, priznavanje vlastitih slabosti, razumijevanje za pogreške drugih. U tom smislu Isus zaključuje: “Svaki koji se uzvisuje bit će ponižen” i obratno. Ohološću ne možemo napredovati. Poniznost je zapravo realnost: kad čovjek vidi sebe ne pada mu na pamet da se uzdiže uočavajući pogreške drugih. Slično onome siromahu koji je imao deset zakrpa na sebi pa kad je vidio drugoga sa zakrpom više počeo mu se smijati i izrugivati.
Kišovito jutro
Na Svisvete posjećujemo grobove svojih milih i dragih