26. nedjelja: grijeh propusta

25 ruj

Dvije su djevojčice iz Švedske provele božićne praznike u našoj župi. Dolazile su na mise svih božićnih dana i divile se božićnim napjevima. Ali im je bilo nejasno zašto se toliko kajemo, na svakoj misi: moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeg! Upravo današnja nedjeljna čitanja daju odgovor na ovaj uput ovih dragih djevojčica: riječ je o grijehu propusta. Naime, ne opravdavamo se pred Bogom ovakvim razmišljanjem: nisam nikog ubio, pokrao, prevario pa sam onda pravedan i ne trebam se kajati. Ali, jesam li vidio svoga brata u čirevima u svojoj blizini i pomogao mu? Naime, bogataš je osuđen ne zato što je bio bogat nego zato što nije vidio siromašnog Lazara pred svojim vratima. A onaj koji ima, kojemu je dano treba prepoznati potrebnijeg i pružiti mu ruku. Bogatiji treba imati inicijativu! Kao što je dragi Isus: premda bogat postao je siromašan da nas obogati. Upravo je bogataš osuđen jer nije imao otvorene oči za potrebnijeg. Ne radi se samo o materijalnom bogatsvu. Netko može zapasti u duhovnu bijedu, beznađe, biti zaražen mržnjom…On je u čirevima i treba mu pomoći. Ne mogu biti ravnodušan je li netko upao u bezboštvo, ateizam teoretski ili praktični. Njegovo spasenje je i moja briga. Živimo u svijetu beskrajne sebičnosti, ravnodušnosti prema gladnima, obespravljenima, onima u potrebama koji se moraju zadovoljiti s mrvicama koje padaju sa stola bogatih. Ne vidjeti u svijetu u kojem živimo patnju mnogih znači imati tvrdo srce, zatvoreno za vapaje gladnih, obespravljenih, malenih…Oni koji su zatvoreni u svoje bogatstvo već su sebi zatvorili pristup stolu gozbe koju Bog priprema onima koji ga ljube i dijele povjerena dobra s potrebitima. Ljubav živimo tamo gdje radimo, krećemo se, ljubav živimo u susretu s braćom s kojom dijelimo ovo vrijeme.

Nedjeljom nas Božja riječ podsjeća na ono što smo zaboravili ali i napunjamo se na izvoru Božje ljubavi

Danas mala župa Široka Kula slavi sv. Mateja apostola kao svoga zaštitnika!