Vijest da je preminuo istarski svećenik Atilije Krajcar i pokopan u svećeničkoj grobnici u Žminju, nekima je mala vijest koja ne zaslužuje pažnju. Ipak, radi se o čovjeku koji je u teškim vremenima ustrajao u vjeri i svećeničkom pozivu. Rođen je u župi Žminj, u selu Pamići, 26. rujna 1934. godine od oca Ivana i majke Katarine r. Pamić. Na pogrebu u srijedu 21. rujna 2022. biskup Milovan je između ostalog rekao: „Poput progonjenog sv. Pavla, i mladi bogoslov Atilije, služeći u JNA, samo radi svoje ustrajnosti na putu prema svećeništvu bio je lažno optužen i nevin osuđen te morao podnijeti teške trogodišnje patnje u KPD Nišu i Staroj Gradiški zajedno s kolegama supatnicima Antom Žufićem i Draganom Domšićem. Režim je htio ubiti u njima vjeru, dostojanstvo i poštenje. Trebalo je doista izdržati, ustrajati, vjerovati, nadati se, i na koncu i oprostiti, sve to i uz pomoć vlastite obitelji, prijatelja, kolega, biskupa i svećenika“ Ovaj dragi istarski svećenik ostaje tihi svjedok Božje ljubavi u ovom svijetu i primjer ustrajnosti. Sotona se služi nekada grubim metodama da Božje odabranike smrvi, ustraši i upregne u svoja kola a nekada su mu metode “demokratske”. Upravo se to danas događa u demokratskoj Europi. Napasnik se predstavlja kao zaštitnik ljudskih prava, slobode. To ide toliko daleko da čovjek postaje jedino mjerilo moralnosti. U pozadini je đavolska oholost, izvor i uzrok svih zala. Međutim to otrovno voće oholosti čovjeka odvaja od izvora ljubavi. Isus je prošao iste napasti moći, slave i bogatstva ali je odlučno odbio đavolsku ponudu.
Danas je subota, priprema za Dan Gospodnji, vrhunac tjedna. Napajamo se na izvoru ljubavi, euharistiji ili kako jednostavno kažemo misi. Svećenici su u zatvoru, u ona vremena progonstva, prošvercali koje zrno grožđa i prirodnim procesom dobili kapljicu vina. Uz komadić kruha i kap vina slavili su euharistiju, gozbu ljubavi. u zatvorskoj ćeliji u tajnosti. Mi danas imamo predivne crkve, u neke su generacije prije nas ostavile divne oltare, slike…Napajamo li se mi danas na izvoru ljubavi? Hoću li se sutra, na dan Gospodnji, pridružiti braći koja slave euharistiju u našoj crkvi?
Poznato je da kineska crkva živi u katakombama, u skrovitosti. Jednog su vjernika vlasti mučile da oda svećenika koji okuplja vjernike na mise u tajnosti. Taj je vjernik stavljen na muke, primao elektrošokove, ali nije odao svećenika i time slavljenje mise u tajnosti. Međutim, kad je uspio emigrirati u Ameriku, dobio američko državljanstvo na misu je dolazio u početku nedjeljeom, pa onda za Uskrs i Božić i na koncu kad mu se sviđalo. Potrošako društvo udaljilo ga je od izvora Ljubavi. Upao je u zamku oca laži koji nas želi odvojiti od Božje ljubavi. Upao je u ravnodušnost i oholost. Otac laži neće mu nikada sugerirati da se pokaje nego da završi u samouništenju. Pakao nije Božja kazna nego naše okretanje leđa Božjoj ljubavi. Pakao je izolacija, odvojenost od Boga, izvora Ljubavi. A euharistija je nas drži povezane s izvorom Ljubavi i Života.
U našim se crkvama okupljaju sve generacije…
Subotom se mladi vjenčavaju…