Subota 3. ožujka. Nakon oblačnog jutra pojavilo se sunce u gorskoj Hrvatskoj. Dani su znatno duži i znakovi proljeća mogu se primjetiti. Sjećamo se s nelagodom pandemije s corona-virusom koja je našu malu planetu pretvorila u veliko selo: virus ne pozna granice. U Gospićko-senjskoj županiji u zadnja 24 sata nije zabilježen novi slućaj zaraze. Hospitalizirana su četiri pacijenta. Inače, u ovoj je županiji bilo oboljelo 16.250 osoba a preminule su 262 osobe. Među njima je i biskup Bogović. Pomalo zaboravljamo na ona mučna vremena kad nismo znali kad će nas virus pogoditi. Pomalo smo i dalje oprezni svjesni da je naš život krhak i da se može pojaviti mali virus koji može sve naše planove baciti u vodu. Ali, kako kaže dobri pjesnik Džubran: cvijet uvene ali ostaje sjemenka koja krije tajnu života…Evo njegovih stihova:
DUŠO
Dušo da ne stremim vječnosti ne bih čuo
melodiju koju samo vrijeme pjeva
već bih život prekratio i od njega načinio
tajnu koju groblje skriva
Kad se dušo ne bih kupao suzama
i bolom ukrašavao oći
Živio bih slijep, sa noktima u očima
i gledao samo u lik tami
Što je život dušo nego noć u pohodu
a ipak je smjenjuje zora koja traje
Tako mene žeđ u srcu upućuje rajskom vrelu
i gutljaju smrti milosrdne
Ako dušo neznalica kaže da i duša i tijelo nestaju
da se ne vraća ono što nestane
Reci mu da cvijet nestaje ali ima sjemenku
koja ostaje i tajnu vječnosti krije
Halil Džubran