17. nedjelja

28 srp

Mnoštvo je doznalo da je Isus s učenicima u gori, u pustinji. Pohrlili su k njemi ne misleći na glad i žeđ. Nisu se ničim osigurali a pustinja ima svoje zakone. Radi se o oko pet tisuća ljudi bez žena i djece. Predvečer narodu treba reći: odite kućama, potražite nešto za jelo i čašu vode. Isus nije došao zbog zemaljskog kraljestva nego Božjeg kraljestva. Njemu nije najvažnije jelo i piće, visoki standard, nego Božje kraljestvo koje se ne može usporediti  s ovim materijalnim stvarima. Isus učenicima kaže da nahrane narod. Oni se izgovaraju i doista realno govoreći nema nikakve šanse nahraniti toliki narod. Ipak doznaju da tu ima jedan dječak s 5 ječmenih kruhova  i dvije ribice. Već je to nešto! Kad je dječak to donio dogodilo se čudo: Isus zahvali , izreče zahvalnicu i reče učenicima da dijele narodu. Nasitili su se i preostalo je još! Čudo se nije dogodilo bez ljudske suradnje, darežljivosti. Iznijeli su ono što imaju a Božja je dobrota je to blagoslovila i umnožila. Danas je standard porastao. Ali ljudi imaju tvrda srca. Većina čovječanstva još živi u oskudici. Nema solidarnosti nego grubi interesi diktiraju međuljudske odnose. Isus nas poučava da se može dogoditi čudo i danas ako otvorimo srca jedni drugima. Ako iznesemo i ponudimo ono što imamo. To je predokus Božjeg kraljevstva u kojemu nema sebičnosti. Mi u našem kratkom životu, nažalost, možemo zaboraviti da smo samo putnici. Da je Božje kraljevstvo naše odredište. Već sada, u zemaljskom putovanju, možemo živjeti budućnost ili se bar nadahnjivati njome. Zahvalimo Bogu danas za sve boje, za zrak, za vedro nebo, za prijatelje, za nevolje koje ipak hrabro podnosimo. Važna je zahvalnost. I prema Bogu i prema ljudima. Čini nas više ljudima.

 

Danas slavimo misu u Rosuljama u 10.30 sati