Smrtne kazne – Ured UN-a za ljudska prava žali se na drastičan porast broja pogubljenja u Iranu. Stručnjaci su u petak u Ženevi objavili da je ove godine izvršeno najmanje 841 smrtnih kazni. Samo u srpnju ih je bilo 110, što je više nego dvostruko više nego u istom mjesecu prošle godine. Smrtne kazne su na snazi i u SAD.
„Veliki broj pogubljenja ukazuje na sustavni obrazac u kojem se smrtna kazna koristi kao sredstvo zastrašivanja države“, zaključili su aktivisti za ljudska prava. Optužbe su često neutemeljene. Posebno su pogođene etničke manjine i migranti.
Voditelj ureda UN-a, Austrijanac Volker Türk, ponovio je svoj poziv Iranu da odmah obustavi izvršenje smrtne kazne. Izjavio je da je ona nespojiva s pravom na život i ljudsko dostojanstvo. /prema Kathpress-u/
Svećenici već 20 godina u zatvoru bez optužnice – Sedam kršćanskih svećenika već više od 20 godina nalazi se u zatvorima u Eritreji bez sudskog postupka, podsjetila je u četvrtak 28. kolovoza kršćanska humanitarna organizacija Open Doors, prenosi KNA.
Open Doors podsjeća na slučaj zatvorenih svećenika u povodu nedavnog Međunarodnog dana sjećanja na žrtve nasilja stradale zbog vjeroispovijesti ili uvjerenja, koji se obilježava 22. kolovoza.
Eritrejske vlasti vrše krajnji pritisak na kršćanske zajednice, tvrdi organizacija. Ni protiv jednog od uhićenih svećenika do danas nije podignuta optužnica niti su izvedeni pred sud. Nemaju pravne zastupnike, a njihovoj rodbini nije dopušteno da ih posjećuje.
34. obljetnica protesta prtov rata – Danas se navršava 34 godine od velikog antiratnog skupa održanog 29. kolovoza 1991. godine, u organizaciji Povjereništva Saveza samostalnih sindikata Hrvatske u Karlovcu i Društva „Hrvatska žena“, ispred tadašnje komande garnizona JNA u Karlovcu. Ne samo u Karlovcu nego i u drugim gradovima majke su digle glas za svoju djecu na službi u nenarodnoj JNA. Bila je to hrabrost ustati protiv moćne JNA koja se stavila u službu velikosrpskog projekta. U Slunju smo pomagali odbjeglim Slovencima i dečkima iz Istre, Primorja koji su bježali sa vojnog poligona. Davali smo im civilnu odjeću te su oni preko Bosne odlazili svojim kućama. Kad sam kao slunjski župnik organizirao izvlačenje djece iz okruženja (uz pomoć JNA!) dvojica mladića iz ZNG su molili da se pridruže majkama s djecim kako bi izišli iz okruženja i javili se u svoju jedinicu. Upravo kad je autobus trebao krenuti ušla je u autobus vojna policija (JNA) da prekontrolira putnike. Bio sam u strahu da će naći dečke i optužiti me za šverc pripadnika ZNG. Ali je začudo sve bilo u redu. Naime, oni su tražili odbjegle vojnike sa poligona a takvih nije bilo u autobusu. Autobus s djecom i majkama sretno je stigao u Primorje /Uvala Scot/ gdje su bili pošteđeni ratnih strahota. Vraćali smo se kući vozač i ja, bez pratnje JNA, u strahu da će nas četnici od Tušiloviča do Krnjaka odvesti u šumu i ispaliti metak u čelo. Začudo prošli smo bez zaustavljanja i ispitivanja. Ovako smo pet autobusa majki s djecom izvukli iz slunjskog okruženja.
Hrvatska vojska nikla je iz naroda i živi s narodom
