Godine 1925. u mnogim je mjestima Hrvatske proslavljena 1000. godišnjica krunidbe kralja Tomislava. Podignuti su mnogi spomenici i obilježja ovom prilikom. Od tada je prošlo 100 godina. Ovo je 1100. godišnjica koja ne smije proći nezapaženo. Kad sam u progonstvu vodio djecu u Italiju pitali su me prijatelji iz Italije: “Gdje ste vi Hrvati. Nitko za vas ne zna. Znamo samo za Jugoslaviju”. Ja sam im spomenuo 1000. godišnjicu hrvatskog kraljevstva, glagoljicu, naziv “antemurale christianitatis /preziđe kršćanstva/ kako nas je jedan papa nazvao. Ništa oni nisu razumjeli. Onda sam im rekao: “Kad budemo igrali nogomet protiv Italije onda ćete znati tko su Hrvati /Croati/. U Palermu smo ih pobjedili i zove me don Franco i kaže: “Bravi Croati!” Tko danas ne zna za Hrvatsku, kockasti dres naše reprezentacije?! Hrvatska je turistička velesila sa svojom obalom i brojnim spomenicima naše slavne prošlosti. Ova 1100. obljetnica hrvatskog ktaljevstva trebala bi biti prilika da se sjetimo svoje dramatične i slavne prošlosti. Trebalo bi ostaviti neki znak da ne zaboravljamo svoju povijest.
Otkrvena spomen ploča kralju Tomislavu u Otočcu– 9. travnja u Otočcu svečano je otkrivena spomen-ploča prvome hrvatskom kralju Tomislavu povodom 1100 obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva. Ploču je s primjerenim tekstom dao postaviti Ogranak Matice hrvatske u Otočcu u Ulici kralja Zvonimira na kućnom broju 18, na kući obitelji Častek, odnosno poznatijoj u Otočcu kao „pateka“. Na otkrivanju spomen-ploče se okupilo poprilično građana, oko stotinjak ljudi. Hrvatsku himnu izveo je zbor Osnovne škole Zrinskih i Frankopana pod vodstvom glazbene učiteljice Ivane Karlušić. Otočac je dao primjer! U Sincu je 1925. podignut zdenac na spomen 1000. godišnjice.. Ova 1100. obljetnica bi trebala ostaviti u svakom većem mjestu neki znak koji bi podsjećao na 1100 godina naše “kraljevske” povijesti.
Proljeće stiže u Gospić
Spomenik papi Ivanu Pavlu II u parku Kolakovac u Gospiću
Psovka u našem narodu – „Žao mi je što ovo moram reći, ali mi, Hrvati, smo psovački narod. Mi jako puno psujemo“, kazao je don Damir Stojić u propovijedi održanoj u varaždinskoj župi sv. Josipa u siječnju ove godine. Popularni salezijanac izrazio je uvjerenje „da kad na kraju vremena dođemo svi pred Gospodina i kad nam Gospodin sve izloži“, da će hrvatskom narodu „biti očitovano koliko smo mi navukli prokletstvo zbog bogopsovke. To je toliko strašno!“
„Ja to govorim zato što sam sin ovog naroda. Ja sam Hrvat, po mami i po tati, ali također sam živio vani, rođen sam u Kanadi, studirao sam tri godine u Americi, u Washingtonu, živio sam godinu dana u Italiji. Bio sam u Africi dva puta: u Keniji i Gani. Bio sam u Argentini i Australiji, puno sam putovao, ali nigdje nisam vidio da narod ovako psuje. Nigdje!“, kazao je don Damir. Nek nas ove riječi don Damira malo zamisle. One djeluju kao šok terapija. Najviše psovki naučili smo u JNA od naše braće kojima je psovka pozdrav ili dio folklora. Ali kao narod koji se diči slavnom i mučeničkom poviješću psovka bi trebala nestati.
