U svakodnevnom razgovoru čujemo često uzrečicu: Samo zdravlje! Pri tom se misli na tjelesno zdravlje. Kako razumjeti da mladi, koji pucaju od zdravlja, traže nove opijate, nove droge. Novac, zdravlje i uživanje kao da je ideal a istovremeno uništavaju to zdravlje. Jedna dobro stojeća obitelj morala je sve prodati i pasti na prosjački štap samo da sina ovisnika o drogama motiviraju da prihvati lječenje tj. odvikavanje od droge. Koliko napora, suza i vremena su potrošili samo da sina potaknu da prihvati lječenje od ovisnosti. Roditelji su plakalli i pitali se: gdje smo pogriješili? Zašto je naš sin upao u zlo teških droga? Dolazimo do spoznaje da čovjek želi zdravlje a istovremeno ne vidi smisla u životu pa se tješi drogama. Zdravlje nam nije dovoljno. Veliki Tolstoj kaže da je bio nihilist, ništa nije vjerovao a onda se susreo s Kristom. Sav njegov život – kaže ovaj veliki pisac – odjednom je postao drugačiji. Smrt više nije smrt: ona je pobjeđena vjerom u Krista uskrsloga. Mladi ljudi su u velikim kušnjama. Nudi im se toliko lažnih obećanja i puteva prema sreći. Ali, često puta završe u ovisnosti, kao robovi droge. Potrebno nam je spasenje, a ne samo zdravlje! Zdravlje nam nije dovoljno! Oni koji su pali mogu se spasiti. Kako? Izlječenje koje možemo izvesti, počevši od nas samih, tiče se naših izbora, smisla života, onoga što možemo učiniti. Počnimo od toga da nas Bog ljubi kao svoju djecu. J. P. Sartre je rekao pri kraju života da je on nečiji veliki projekt. Samo Bog može biti autor tog projekta! Svaki od nas je Božji projekt: dani su nam darovi, talenti da s njima radimo i trudimo se da ih umnožimo. Prihvatimo da nas Bog ljubi kao svoju djecu. Giovanni Papini, talijanski književnik, razmišlja ovako: kad bi prijetila opasnost da bude sve uništeno što su ljudi stvorili u literaturi, kad bi sva digitalna tehnologija bila uništena i kad bi trebalo spasiti samo jedno stranicu kao najvažniju, on bi spasio stranicu iz evanđelja o rasipnom sinu: sinu koji napušta oca, živi razvratno, pad nisko /do svinja/ ali dolazi k sebi. Vraća se k ocu. Otac ga dočekuje sa zagrljajem, priređuje gozbu “jer ovaj moj sin bijaše mrtav i oživje”. To je slika našega lutanja. Hoćemo li doći k sebi i vratiti se u zagrljaj Božje ljubavi? Ako ništa ne znamo u našim lutanjima, frustarcijama, porazima…pokušajmo moliti. Tada ćemo otkriti da smo ljubljeni i da dozvoljavamo Bogu da nas ljubi. Tada naše frustracije ustupaju mjesto ljubavi kojom nas Bog ljubi u Kristu Isusu Gospodinu našemu. Otvorit će nam se novi vidici: upoznat ćemo da smo ljubljeni bez obzira na na naš prijašnji život. Radost na nebu je veća zbog jednog ovakvog obraćenja nego zbog 99 pravednika koji već žive u Božjoj ljubavi.
Danas smo gosti u Slunju, sutra slavimo sv. Jurja u župi Lađevac, Korenica!