Započeli smo Došašće ili Advent. To nije samo jedno razdoblje crkvene godine od četiri nedjelje prije Božića. U Došašću proživljavamo i živimo jedno duboko ljudsko iskustvo – iskustvo iščekivanja. Kao kad majka iščekuje dolazak sina sa broda, zaručnica zaručnika, ratnik mir, osuđenik slobodu…Ovo duboko ljudsko iskustvo u Došašću je usmjereno prema Kristovu dolasku: Tvoj slavni dolazak iščekujemo! Iščekivanje nije bijeg iz stvarnosti. Upravo ovaj trenutak danas je dragocjen: ovaj trenutak pretvaramo u događaj spasenja a to je drugi Kristov Dolazak. Ne samo naš osobni život nego čitava povijest čovječanstva je veliko Došašće. Nakon smrti i Uskrsnuća Krist je povjerio ovaj svijet nama, učenicima. Ovaj svijet je naša kuća! Krist od nas očekuje budnost koja znači osobno i zajedničko zalaganje, čitanje znakova vremena i odgovor na njih. Taj odgovor ne smije biti samo teoretki nego i djelatni. Bez obzira kakve prilike bile uvijek imamo šansu činiti dobro i živjeti na Isusov način: biti za druge!. Isus je razorio djela đavplska, zlo je pobijeđeno na križu. To nam daje jamstvo da naš rad, zalaganje, naša žrtva nije uzaludna. Bilo bi tragično da se uspavamo, da ovo vrijeme darovano i neponovljivo “prespavamo” a to znači da ostanemo u sebičnosti, da nas oholost zaslijepi za potresnu budućnost koja je već dohvatljiva vjerom, ljubavlju, nadom.
Tvoj slavni Dolazak iščekujemo!
Bilo je to godine Gospodnje 2011. u Došašću u Slunju
Uoči utakmice Hrvatska – Kanada
U pjesmi “Zvonimirova lađa” pjesnik V. Nazor pjeva:
Udaraca i uvreda,
Na njojzi je sto znakova
Veljih slavlja i pobjeda.
“Ko lanac sam gvozden bio,
Kad o meni, svet, slobodan,
Kockasti se barjak vio.”