Velikosrpska agresija na Hrvatsku 1991. ostavila je iza sebe mnoštvo grobova, porušene kuće, crkve, opljačkanu imovinu. Vukovar se posebno ističe jer je bio prvi na udaru. Na ovaj grad na Dunavu sručila se silna vojska s topništvom, zrakoplovstvom i mnoštvom paravojnih srpskih formacija. Grad se branio nadljudskom snagom tri mjeseca od čega 50 dana u potpunom okruženju. Ne zaboravimo da je Hrvatska tada bila razoružana, čak i oružje teritorijalne obrane prigrabila je JNA. Dana 18. studenog srpske horde ušle su u Vukovar. Uslijedila je odmazda. Pjevali su ljudoždersku pjesmu: “Slobodane šalji nam salate bit će mesa klat ćemo Hrvate!” Ovo ljudska povijest nije zabilježila! Vođeni ljudožderskim motivima uslijedila je odmazda. Nisu poštedjeli ni ranjenike u bolnici. Vukovar ostaje u povijsti hrvatskog naroda /zajedno sa Škabrnjom/ simbol obrane, hrabrosti i solidarnosti. Istovremeno kad i Vukovar ili dva dana ranije pao je i Slunj. Obrana nije mogla odoljeti tenkovima i paravojnim formacijama: povlačili su se preživjeli branitelji i narod preko Bosne u Hrvatsku. U Slunju i okolici srpske horde ubile su 351 osobu među njima četvero djece. Škarbnja je isto tako naša rana koja ne zacjeljuje. Danas je čitava Hrvatska, domovinska i ona iseljena, jedno srce i jedna duša u tuzi ali i ponosna na svoje sinove i kćeri koji su bili spremni dati život za druge. Nas nije vodila mržnja nego ljubav prema svojima milima i dragima koji su bili žrtve bezumlja i mržnje.
“Tvojim se vjernima život mijenja a ne oduzima…Nitko nema veće ljubavi nego dati svoj život za druge…! “Ja sam uskrsnuće i život: tko živi i vjeruje u me, neće umrijeti nikada” – Kristove su riječi.
Danas je čitava Hrvatska u mislima u Vukovaru, Čabrnji. Molitva i po koja suza najljepše je što možemo učiniti. Zadnju riječ nema patnja i smrt nego Kristovo i naše uskrsnuće, život vječni.
Gospić, koji je pretrpio strahovita bombardiranja, ima srce i za Vukovar