Na zadnji dan srpnja slavimo sv. Igancija Lojolskog, osnivča isusovačkog reda koji je ostavio neizbrisiv trag u hodu crkve kroz vrijeme. Papa Pavao III. je 27. rujna 1540. svečano odobrio novu isusovačku zajednicu. Ignacije je bio izabran za prvog vrhovnog poglavara i to ostao sve do svoje smrti 1556. Isusovci su se proširili po Europi. Posebno im je bilo na srcu školstvo. Oni postaju misionari koji putuju svijetom.
Danas, u više od 60 zemalja isusovci vode preko 800 školskih i odgojnih ustanova, te više sveučilišta. Na njima se školuje preko dva milijuna mladih ljudi. Oko 19.500 isusovaca danas djeluje u 112 zemalja širom svijeta. Budući da Družba svoje djelovanje ne ograničava na određene djelatnosti, isusovci rade u različitim poslovima: u naviještanju i u katehezi, kao pisci i znanstvenici, u permanentnom obrazovanju i u savjetovalištima, u centrima za mlade i u domovima duhovnih vježbi, u isusovačkoj službi za izbjeglice, u ekumenskom dijalogu kao i u onom s nekršćanskim religijama. Družba Isusova je odgovorna za “Radio Vatikan” a danas oko tisuću isusovaca širom svijeta radi u sredstvima društvenog priopćavanja: radiju, TV, internetu, filmu i tisku. S isusovcima je došao jedan novi tip redovničkog života: ne žive povučeno nego usred svijeta i ljudske probleme uzimaju kao svoje. Ne vide protivnost između djelovanja i molitve. Ideal im je: Boga u svemu naći, na svakom mjestu i u svakom djelovanju. Naš znanstvenik Ruđer Bošković je bio isusovac.
Danas vojni mimohod u Zagrebu – Danas je dugo najavljivana vojna parada Hrvatske vojske. Neki prilagođavaju svoje poslove kako bi mogli nesmetano uživati od 17 sati na vojnom mimohodu u Zagrebu. Hrvatska vojska je nikla iz nevolje velike i obranila domovinu od agresije koja je ostavila mnogo grobava, suza i krvi. U slunjskom kraju 351 je žrtava agresije 1991.-1995. Među njima četvero djece. Zločin su srpski agresori pretvarali u banalnost. Tako su četveročlnu obitelj ubili, odrezali im glave, stavili na stol i pred glave šalece s kavam! Ovo može uraditi samo bolesni um. Neki su živi spaljeni u kućama, zarobljene su neljudski mučili u srpskim logorima što ljudski um ne može dokučiti. Dr. Krušića koji je ostao u Domu zdravlja u Slunju izrešetali su automatom a onda nožem urezali na lice slovo U. Dane Bogović, stari dečko s dječjom dušom, morao je sam sebi kopati jamu u koju su ga bacili i ispalili rafal iz automata. Djecu su uvukli u zločine: huškali su svoju djecu da nogom udare staricu koja je ostala u Slunju u svojoj kući i pokušala nabaviti hranu u trgovini. Opljačkane i spaljene kuće, crkve, pokradena kulturba baština. Hrvatska je vojska u akciji “Olluja” natjerala u panični bijeg agresore. Zapravo oni su bježali pred zločinima koje su počinili. Praktično u jednom danu su pobjegli pred zločinima. Paradoksalno je da su iz kolone arkanovci izdvajali muškarce, skidali ih do pojasa i vezali za hrastove u Baranji da ih komarci grizu. To zato jer su izdali “srpsku stvar”. Hrvatska vojska to nije radila. Ona je profesionalno i časno pobjedila srpske vojsku i paravojne formacije. Vojni udžbenici navode primjer “Oluje” kao profesionalnu vojnu akciju koja je u krakom vremenu zadala udarac agresoru i oslobodila okupirane krajeve. Ugled hrvatske vojske je velik u narodu.
Hrvatska je vojska uvijek s narodom