Vrata i dobri pastir

30 tra

Četvrta vazmena nedjelja, nedjelja dobrg Pastira. Današnji odlomak evanđelja vrvi od neobičnih slika i poruka Spominju se kradljivci i razbojnici koji preskaču ogradu, vrata i vratar, stado koje sluša glas pasira…Ipak, najvažnija poruka je da je Kist vrata. U Starom zavjetu poznat je san patrijarha Jakova: ljestve koje vode u nebo te anđeli koji uzlaze i silaze. Prestrašen Jakov je govori o “vratima nebeskim”. Kod Isusova groba također anđeli, prstrašene žene. Isus silazi k nama ali uzlazi u nebo da bi ostao s nama do konca svijeta. Kad on kaže da je on vrata onda nam je jasno da se po njemu susrećemo s Bogom, on je jedina vrata koja nas vode u život vječni. Koliko ima danas lažnih proroka, manipulatora koji se predstavljaju kao put i vrata! Koliko lutanja dok ne otkriju prava vrata koja vode u život! Isus je i dobri pastir koji je zauzet za svoje. Toliko poticaja u životu dobijemo da se približimo i otkrijemo jedina vrata koja vode u život! On nas ne čeka na kraju puta nego je s nama u našim lutanjima i traganju. Traži nas u našem nemiru srca, čežnji, susretu s braćom koja znaju kome su povjerovala…Danas su mnogi potvrdili svoju vjeru da su u Kristu prepoznali jedinog pastira, vrata koja nas vode u život vječni. 

Danas u 10 sati slavili smo misu u grobljanskoj kapeli u gospićkom naselju Rosulje

U pozadini viloviti Velebit

Danas u nedjelju Dobrog pastira crkva moli za svećenička zvanja. Papap Franjo kaže: “Božji poziv, kao što smo već rekli, uključuje slanje. Nema zvanja bez poslanja i nema sreće i punog samoostvarenja ako drugima ne nudimo novi život koji smo pronašli. Božji poziv na ljubav je iskustvo o kojem se naprosto ne može šutjeti. »Jao meni ako evanđelja ne navješćujem«, uzviknuo je sveti Pavao (1 Kor 9, 16). A Prva Ivanova poslanica počinje ovako: »što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše – to jest utjelovljenu Riječ – navješćujemo i vama da radost naša bude potpuna« (usp. 1, 1-4). Hoće li biti hrabrih mladića koji će i u naše vrijeme naviještati Radosnu vijest i ponuditi je onima daleko, onima na rubu društva, onima koji su upali u beznađe…Svećeničko zvanje u svojoj je biti okrenuto drugima i za druge…Bez njih bi naš narod i ovaj naš svijet bio svijet beznađa.