Možda se iznenadimo kad čujemo tvrdnju da sebe malo volimo. Odmah će neki primjetiti da je egoizam, sebeljublje danas u porastu. Ali kad kažemo da sebe volimo malo ili na pogrešan način onda ulazimo u plodno razmišljanje o sebi. Naime, odmah moramo primjetiti: tko sebe voli taj sebe drži u disciplini ne samo kad je u pitanju zdravlje tijela nego i zdravlje duše. To će nam biti jasnije kad podsjetimo da onaj koji sebe ne voli živi neuredno, udovoljava svojim strastima i nagonima. Posljedice takvog života su nesigurnost, osjećaj manje vrijednosti…Kristova zapovijed ljubavi – da ljubimo Boga iznad svega a bližnjega kao samoga sebe – vodi nas zdravom životu. Tko nema temeljnog pouzdanja u samoga sebe, taj će se teško dati pokloniti Bogu i ljudima. Poznamo osobe koje su se izolirale, žive samotnjački u svom svijetu. Paradoks je da se u nekim zatvorenim grupama pojavi osjećaj izoliranosti. To može biti u nekom kolektivu kao što je vojska, škola, samostani. Takve osobe rado se osjećaju kao žrtve da bi mogle okriviti druge za svoje stanje. Ne žele izići iz tog stanja jer netko drugi treba biti kriv. Vratimo se na poćetak našeg kratkog razmišljanja: tek kad ispravno volimo sebe, kad znamo reći sebi ne, otkrit ćemo skrivene snage kojima možemo služiti Bogu i braći ljudima.