Mnoge novine žive od senzacija, crnih kronika…Ljdi su jednostavo znatiželjni i zanimaju ih tajnovite stvari. Takve se novine dobro prodaju i urednici to znaju pa snabdjevaju čitatelje taJanstvenim događajima. Tu spadaju i vjerski fanatici koji tvrde da su vidjeli drugu stranu života iza smrti. Tu spadaju razgovori s onima koji su doživjeli kliničku smrt. Ali tu spadaju i razni vjerski fanatici koji mogu vješto manipulirati drugima o sudnjem danu, smaku svijeta… Isusa su pitali o ženi koja je više puta bila udavana: čija će ona biti žena u vječnosti? Usus ne govori o životu vječnom kao senzaciji nego jednostavo kaže: anđelima su jednaki i sinovi su Božji. „Oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji.“ Ovim riječima tako jednostavnim Isus opisuje život vječni. Ako ne možemo objasniti naš vidljivi svijet, galaksije, crne rupe u svemiru…kako ćemo našim malim umom proniknuti kraljevstvo Božje. Ali, Isus nam dovoljno kaže. Biblija nam ne opisuje budućnost, nego nas poučava kako da mudro živimo sadašnji trenutak da bismo – ako to želimo vjerovati – dospjeli u vječni život. Ovo je naše vrijeme neponovljivo i u njemu se rađamo za život vječi. Ovih smo dana obilazili grobove našin najmilijih. Ostavili smo cvijet kao znak ljubavi. Ali isto tako znamo da oni nisu u ništavilu da ne žive samo u našem sjećanju nego u Božjem srcu. Za vrijeme ovog zemaljskog života vjerom ulazimo u Božji svijet koji nam je Krist otkrio. Po vjeri mi već sada sudjelujemo u Božjoj svemogućnosti. Zato je najveća pobjeda u ovom smrtnom životu živjeti od vjere. Sv. će Pavao to reći: “Dobar sam boj bio, trku zavšio, vjeru očuvao: zato će mi Gospodin dati vijenac slave. Ne samo meni nego i svima koji iščekuju njegov dolazak.” Novo nebo i novu zemlju…
Slunj se sjeća – Danas se Slunj i slunjski kraj sjećaju najtužnijeg razdoblja novije ovijesti. Na današnji dan 1991. nakon višemjesečnog otpora gotovo golorukih branitelja i naroda, u Slunj su ušli tenkovi JNA s paravojnim srpskim formacijama i počelo je razaranje, pljačka, ubijanje…Ideolog velikosrpskog plana rekao je tada: “Srbi, niste ništa učinili. Protjerali ste Slunjane ali oni će se vratiti. Trebalo ih je sve poubijati da se nema tko vratiti!” Branitelji s narodoma povlačili su se preko Bosne u Hrvatsku. Mnogi su dospjeli u zloglasne srpske logore. Župnik je izvukao pet autobusa majki s djecim iz okruženja i smjestio ih u Primorje. Život u progonstvu nije bilo izgubljeno vrijeme: muškarci su se organizirali u Slunjsku pukovniju, djeca pohađala školu u progonstvu /najviše u Karlovcu koji je živio pod granatama/, studenti su studirali, majke su molile u skloništima, okupljali se na “slunjsku”misu u nedjelje u blagdane /u Karlovcu i Zagrebu/. Naša su djeca bila gosti dobrih ljudi u Italiji i Austriji /preko Karitasa/. Ovo vrijeme nije bilo izgubljeno vrijeme: pripremali smo se za povratak! Slijedio je slavni povratak 6. kolovoza 1995., velika obnova, vraćanje turizma…Slunjski je kraj ubrzo preporođen. Ne možemo se načuditi našoj Vladi koja je naoružala vojsku, oslobodila okupirani dio Hrvatske, obnovila sve porušene kuće i crkve, privredu…Ne zaboravimo: povijest je učiteljica života! Iz ove burne povijesti mogli smo mnogo naučiti.
Spaljeni centar Slunja 191.
